Kobne potankosti
Boris Fraiman

I tu priča o hrvatskim vrijednostima počinje i završava. Zapravo, počinje priča o urušavanju temeljnih vrijednosti
modernoga građanskog društva u kojem normalni ljudi, poput Ankice Lepej, Petra Brtana i svih bezimenih hrvatskih
branitelja iz 204. vukovarske brigade, moraju biti heroji, a završava priča o normalnom društvu koje je do srži
prožeto kriminalom, apatijom i razočaranjem. Čak je i naš prijatelj Ivan Korade, zapovjednik Sedme brigade koji je
podigao hrvatski stijeg na kninsku tvrđavu, razotkriven kao bahati nasilnik koji je terorizirao Varaždin, pa čak i
prijetio slanjem tenkova na Zagreb. I on se, baš kao i Mirko Norac, skrivao od hrvatske policije koja ga je trebala dovesti na sudsko svjedočenje. Hrvatska je u jednom trenutku imala čak sedamdeset tri generala. Nekolicini od njih otkrivenje lažni identitet, drugi su pisali političke pamflete, treći bili povezani s kriminalnim miljeom.
Među njima se može naći i lažnih invalida, propalih vozača autobusa, neki su svoje visoke generalske mirovine
zaradili nakon prometnih nesreća na traktoru, jeftino su kupovali i preprodavali luksuzne stanove u vlasništvu MORH-a, mnogi imaju i mračnu prošlost. Moj osobni favorit definitivno je Joshua Valdner, za prijatelje Zagi,
geodet skromnih intelektualnih sposobnosti i čovjek kojemu je Franjo Tuđman, iz samo njemu znanih razloga,
dodijelio generalski čin i status visokopozicioniranog vojnog djelatnika bez ijednog dana provedenog na fronti,
ili barem blizu nje.