Christkind
Boris Dežulović

Pitate me zašto teško dišem, i kako mogu pušiti tako rano, prije paste za zube i prve jutarnje kave. Pitate me je li sve u redu, zašto su mi oči crvene i otkud takav izbor knjiga i brošura razbacanih po podu, noćnom ormariću i naslonjaču: Stokerov Dracula, dva toma Deutschlands Geschichtsquellen im Mittelalter bis zur Mitte des 13-Jahrhunderts Wilhelma Wattenbacha, Hallivagov auto-vodič po Europi za sezonu 1987/88 i crveni Baedekerov vodič po Austriji i Mađarskoj iz 1896., pa neki fotokopirani Freudovi članci, sarajevsko izdanje Vinetua i poluraspadnuti album s istoimenim sličicama, nekoliko požutjelih primjeraka zloglasnog predratnog antisemitskog časopisa Ostara, Herzlov DerJudenstaat, dobro očuvani primjerak Šulekovog Njemačko-hrvatskog rječnika iz 1860. godine i još cijela gomila novina, časopisa i starih knjiga u koricama boje vina i naslovima u zlatotisku. Pitate me — gdje si ti, čovječe, bio sinoć?

Radnja romana odvija se krajem devetnaestog stoljeća u austrijskom pansionu u kojem se okuplja kozmopolitsko društvo iz različitih krajeva svijeta. To je vrijeme rasta rasne i nacionalne nesnošljivosti, gdje se izdvajaju židovske cionističke ideje s jedne strane, i s druge strane otvorena nesnošljivost naspram židovstva. Tu je neobična galerija likova s razičitim tajnama, a sve služi kao podloga za univerzalnu priču o dobru i zlu i mora li se na zlo odgovoriti zlom, na zločin zločinom.