Agonija Europe
Bogdan Radica

Razgovori i susreti

Guglielmo Ferrero, Paul Valéry, Thomas Mann, Benedetto Croce, André Gide, Nikolaj Berdjajev, Georges Duhamel, José Ortega y Gasset, Julien Benda, Salvador de Madariaga, Charles Ferdinand Ramuz, Gonzague de Reynold, Charles Maurras, Giovanni Papini, François Mauriac, Jacques Maritain, Carlo Sforza, André Siegfried, Maksim Gorki, Luigi Pirandello, Filippo Tommaso Marinetti, Dmitrij Sergejevič Merežkovski, Adriano Tilgher, Miguel de Unamuno

... impresivna je to plejada glasovitih i nekolicine manje poznatih ličnosti prve polovice XX. stoljeća čija su razmišljanja o Europi - kao političkoj svijesti, duhovnoj i moralnoj vrijednosti, kao simbolu, ali i o Europi koja krajem tridesetih pred naletima međuratnih totalitarizama umire i sagorijeva u mraku i izvjesnosti krvave budućnosti - sabrana u ovoj knjizi u formi razgovora što ih je s njima u međuraću vodio Bogdan Radića, i sam intelektualac europskoga formata, prijatelj mnogih od njih, "čovjek s periferije" koji je tako strasno participirao u promišljanju sudbine europske matice.
Na stranicama ovih Radičinih susreta i razgovora Čitatelj se sastaje s ljudima koji su svoju vlastitu sudbinu učinili istovjetnom sa sudbinom čovjeka i njegove biti, upoznaje bogatstvo misli tih književnika, filozofa i političara različitih svjetonazora i političkih orijentacija te proživljava njihovu silnu zabrinutost i opravdanu sumnju u sudbinu Europe na pragu tragedije Drugoga svjetskog rata.
Bogdan Radića 1940. konstatira:
Stara Europa umire. Čovjek je pogođen u svome dostojanstvu, u svojoj biti i u svojoj budućnosti. Duh je izgubio vrijednost svoje snage i svoga djelovanja. Pregazila ga je najbrutalnija materija. Etika, moral, estetika, ukus, geometrija, zakoni, pravo, dužnosti i obaveze, pravila i cijeli jedan život vjekovnog iskustva pogođeni su u svojim osnovama.
... pita se:
Zar zajedno sa starom Europom koja umire u neodređenosti Pariza, u neizvjesnosti Londona, u jednostranoj volji Berlina, u sumraku Rima, u ognju Madrida i u svakom kutku blijedoga Zapada umire i mit o pobuni anđela i mit o izlišnosti vječnog Prometejeva revolta, besmisao Sokratove žrtve i, naposljetku, besciljnost Kristova poslanja?
... ali se i nada:
Možda će ipak iz ovog sveopćeg sljepila i iz ovog potpunog mraka iskrsnuti misao vedrija i život bolji i plemenitiji? Možda ćemo ipak -jednoga dana - poslije duga lutanja stazama Zapada, izmoreni i izgladnjeli od traženja, pronaći okvir i zadovoljstvo dalekog otoka? Možda će ipak iz sutrašnje Europe iskrsnuti bolji Čovjek kojega godinama čekamo?
(Split, 1904 - New York, 1993), kritičar, esejist i publicist, poliglot, sveučilišni profesor, erudit, diplomat, politički emigrant, antifašist i liberal, nacionalist i kozmopolit istodobno, politički vizionar, svjedok povijesti XX. stoljeća.
Objavio je sljedeće knjige: Colloqui con Guglielmo Ferrero, Lugano, 1939; Sredozemni povratak, München-Barcelona, 1971; Hrvatska 1945., München-Barcelona, 1974 (Zagreb, 21992); Živjeti - nedoživjeti, MI, München-Barcelona, 1982-1984. je 1940, mimo vlastite nakane, objavio u Beogradu u ćiriličnom izdanju i na srpskome jeziku. Koliko je Radića-emigranta ta činjenica opterećivala, posebice potkraj života za prvih godina hrvatske neovisnosti, svjedoči u pismu iz 1991: "Moja je teška želja da se konačno na hrvatskom izda moja Agonija Europe... To me jako muči. Volio bih je vidjeti prije svoje smrti, jer je to najbolje što sam doprinio i našoj i europskoj kulturi ovog vijeka."