Snovi mojega oca
Barack Obama

Priča o rasi i naslijeđu

Opisujući potragu za vlastitim rasnim identitetom Obama plete potresnu i duboko proživljenu priču koja je istodobno lišena patetike. Svako mjeto u kojemu je živio ili ga posjetio opisao je umješnošću putopisca, a ljude, društvene sredine i događaje oživio je poput romanospisca. (Vesna Antonić, Privredni vjesnik)

PROŠLO JE GOTOVO DESET GODINA od prvog izdanja ove knjige. Kao što sam napomenuo u uvodu prvom izdanju, prilika da napišem ovu knjigu pružila mi se dok sam studirao pravo, nakon što su me, kao prvog Afroamerikanca, izabrali za predsjednika Harvard Law Reviewz. Na krilima skromnog publiciteta dobio sam predujam od svojeg nakladnika i počeo pisati, uvjeren da priča o mojoj obitelji i moji pokušaji da tu priču shvatim na neki način progovaraju o rasnim jazovima koji su obilježili američku prošlost i o fluidnosti identiteta — skokovima kroz vremenska razdoblja, sukobima kultura — koji obilježavaju našu sadašnjost.
Poput većine pisaca početnika, na dan objavljivanja knjige bio sam istodobno ispunjen nadom i očajem: nadom da bi knjiga mogla ostvariti moje mladenačke snove, a očajem da možda nisam rekao ništa vrijedno spomena. Stvarnost je bila negdje između. Recenzije su bile mlako pozitivne. Čak je bilo publike na javnim čitanjima koja je moj izdavač upriličio. Knjiga se slabo prodavala. Nakon nekoliko mjeseci nastavio sam živjeti svojim životom, siguran da če moja spisateljska karijera biti kratkog vijeka, ali zadovoljan što sam cijelu tu epizodu preživio manje-više neokrnjena dostojanstva...