Povijest stolne crkve zagrebačke
Baltazar Adam Krčelić

Šesnaesta prolazi godina da je ovo započeto djelo moralo čekati. Ono nastaje s jedne strane iz moje obveze prema ovoj Crkvi, a s druge strane iz htijenja zaštitnika Crkve da stanu na put gunđanju zašto se dopušta zanemarivanje starina ove Crkve. Ovaj je pak rad prije zbirka i nekakav nacrt što sam ga na brzinu sastavio da pribavim prijepise koje je vrlo ugledan muž načinio u Kimu dok je ondje boravio došavši iz Njemačke. Molbe ga nisu mogle, skloniti da ih preda sve dok ne opazi da tko marljivo objavljuje starine ove Crkve. Stoga, kako sam već unaprijed naslutio da dovršeno djelo neće izaći na svjetlost dana, odlučio sam da djelo treba nasloviti Povijest Zagrebačke crkve. Zamislio sam ga podijeliti na tri dijela: prvi - da prikaže jasno niz biskupa sa zabilješkama o njihovim djelima; drugi - da prikaže povijest Kaptola i Stolne crkve sa zabilješkama o starim i suvremenim crkvenim redovima; treći - da prikaže povezanost s drugim stranim crkvama. No kako su mi moji razboriti pokušaji zbog različitih sumnji stvorili ne samo nevolje, već i kakve god hoćeš prepreke na putu do kraja te nebrojene zapreke, ne samo da je trebalo okaniti se zamišljena djela već ga i pokopati zajedno sa mnom. Nakon što je tiskar bio onemogućen nastaviti rad, primjerci za koje je dobio odobrenje raspačani su tu i tamo, pa su knjigu, unatoč neodređenu broju netočnosti i pogrešaka, koje su se uvukle zbog moje odsutnosti, a korektorove nebrige ili dodvoravanja, počeli tražiti strani ljudi, ponajprije pošteni, učeni i obrazovani. Primio sam pisma mnogih ljudi da im djelo pošaljem. Nisam im mogao udovoljiti zbog nesklonih vremena. Osim toga bila je tu i mržnja tolikih ljudi zbog predmeta i zbog sličnih težnji. Stoga ovo djelo izlazi na svjetlo dana kad su se vremena i okolnosti promijenile, pa neka vidi svijet izdaje li to djelo crkvene tajne ili se pojavljuje na njezinu slavu i na javnu korist. Pa ipak, nije moja krivica da djelo ne izlazi prema ideji koju sam prvotno zamislio i sam sebi zadao. No trebalo je podijeliti I. dio, pa ovaj dio okončati godinom 1603- Ne mogu obećati hoće li se ikada izdati ostatak ovoga dijela, jer mi nedostaje i sredstava i snage; a nisam ni kadar ponovno se sjetiti ovog djela a da me ne spopadne smrtna bol. Osim toga vrlo je učeni Farlatti u V. svesku izdao povijest ove Crkve. Kao što znam da se s njime ni na koji način ne smijem uspoređivati, tako ne dvojim da je njegovim djelom povijest ove Crkve savršeno opisana, s jedne strane zbog njegove jedinstvene učenosti, a s druge strane zbog spomenika što ih je nekoć opisat) Levaković, a one što su nedostajali priopćio je redom Riceputti, pa su zato podređeni zemljama presjajne Mletačke Republike. Zato, budući da ne vidim nužan nastavak svojih djela, niti se radujem umnožavanju mržnji, stavio sam na stranu nešto iz ovog djela. Lakše će ga netko moći nastaviti, dok su arhivi puni spomenika počev od 1603-gođine.