Spokoj
Attila Bartis

Roman „Spokoj“ unatoč svom naslovu, uznemirujuća je proza besprijekorna stila u kojoj se moćnom riječju i dubokim poniranjem u osobnosti protagonista nudi jedna od najboljih literarizacija stare teme o paklu politike koji u korijenu ruši mogući obiteljski raj. Kompleksan odnos sina, mladoga pisca, i majke, ostarjele glumice koja desetljećima ne izlazi iz kuće jer ju je politika kaznila posvemašnjom degradacijom zbog kćeri koja je za komunizma izbjegla na zapad, Bartis crta potezima pravoga klasika. (Mirjana Jurišić, Večernji list)

U životu Andora Weéra, tridesetšestogodišnjeg pisca i glavnog junaka sugestivnog i slojevitog romana Spokoj koji je proslavio mađarskoga književnika Attilu Bartisa, čitavo se carstvo sramote urušava između pitanja kad-ćeš-doći i gdje-si-bio, koja mu majka neprestano postavlja. Ta nekadašnja prvakinja drame povukla se u osamu svojeg doma nakon što su je komunističke vlasti degradirale u epizodisticu jer je Andorova blizanka i talentirana violinistica prebjegla na Zapad.
Unutarnji potresi koje Bartis majstorski i iznimno suosjećajno opisuje u Spokoju odraz su duboke psihološke drame čiji su protagonisti majka i sin, ali i složene političke drame koju Mađarska proživljava nakon revolucionarne 1956. godine.

“Sloboda je baš čudno stanje, takoreći bez svojstava. Nema baš nikakve veze s ravnodušnošću, jer je ona u pravilu cinična; kao što nema veze ni s onim kad je već sve svejedno, jer se iza toga ipak pritajio osjećaj srama ili nade. Ako je već sve svejedno, to je još uvijek prilično ljudski. Mogao bih čak reći: sloboda i nije baš za čovjeka prikladno stanje.”