Socijalna povijest Engleske
Asa Briggs

Nijedan hrvatski autor dosad nije napisao opći, sintetski ili bar faktografski prikaz mnogostoljetnog razvoja Velike Britanije, odnosno Engleske kao njezinog glavnog dijela, a u posljednjih šezdesetak godina u nas su prevedena svega dva djela koja se obuhvatnije bave engleskom prošlošću: jedno je djelo velikog francuskog pisca A. Mauroisa, objavljeno davne 1940., drugo eminentnog britanskog historičara G. M. Trevelvana tek nešto manje davne 1956. Otada je, dakako, kroz proteklih pola stoljeća britanska historiografija znatno napredovala u svim svojim mnogobrojnim ograncima, naročito u proučavanju engleske socijalne povijesti koja čini važnu komponentu ne samo europske već i svjetske historije. Naime, razvoj društva na britanskom tlu imao je u svojim prvim tisućljećima, od kasnog paleolita nadalje, nevelik utjecaj na bližu i daljnju okolinu; taj se utjecaj donekle povećao u rimsko doba, nakon dulje pauze porastao u kasnijim stoljećima srednjega vijeka, a još više u 16. stoljeću kad se Velika Britanija pretvara u europsku silu. Bez ikakvog zastoja ona je izrastala dalje u svjetsku velesilu koja se velikim žarom uključila u borbu za izvaneuropsku hegemoniju, od Indonezije i Indije do područja Kariba i sjevernoameričkog primorja. Kao relativno mala zemlja s tada nevelikim stanovništvom ona u toj borbi ne bi imala naročitih izgleda, bez obzira na svoj otočni položaj i prikladan geografski smještaj u doba velikih otkrića, da se njezino društvo nije oslobađalo feudalnih spona i počelo izgrađivati kapitalističke odnose brzinom kakvu nisu mogle ostvariti prve kolonijalne sile svijeta. Engleska privredna ekspanzija i napredak njezinog brodarstva pretvorili su se u snažan poticaj za stvaranje imperija, isprva doduše minijaturnog.