Tirza
Arnon Grunberg

Jörgen Hofmeester vodi napadno dosadan, miran život s voljenom kćeri Tirzom. Podredio ga je drugima; služio je djeci, ženi i poslu. Nakon naizgled idiličnog početka stvari se počinju neumoljivo razotkrivati. Postupno Hofmeester počinje gubiti sve što je bilo sigurno u njegovu životu. Jednoga dana na vratima njegove otmjene kuće pojavljuje se supruga koja ga je tri godine ranije napustila zbog mladenačke ljubavi. Istodobno Hofmeester biva otpušten u izdavačkoj kući u kojoj je radio kao urednik, a Tirza, zjenica njegova oka, otputuje u Afriku sa svojim momkom kojega Hofmeester smatra dvojnikom poznatoga terorista. No, opasnosti koje opaža u vanjskome svijetu zapravo se skrivaju u samom Hofmeesteru...

Roman Tirza razračunava se s prividom, očinskom ljubavi, nemoći i uljuđenom ksenofobijom. Teško je ostati ravnodušan prema ovom Grunbergovu romanu koji nas bez predaha ispituje o vlastitim i vrijednostima svijeta oko nas. Intrigantna je to i dinamična knjiga koja drži pozornost bez popuštanja, što je jedva zamislivo u eri vladavine kratke priče. Vrijeme Ane Borongaj i Nataše Rostove, pa čak i ''renesansnog " čitača iz sredine prošlog stoljeća ipak je ostalo iza nas. Prolazeći kroz naoko obične – danas neizbježno neurotične – europske građanske živote autor secira zakržljale međuljudske odnose, a pritom zapinje i za globalna pitanja, dotiče se sraza kultura i svjetova. Taj izvrstan poznavatelj ljudske psihe, a i društvene zbilje, vodi nas kroz likove i zbivanja od tmurnog sjevera do mističnih sunčanih dina, propitujući nas o svrsi u svijetu nedopustive dekadencije koju si gladni ne mogu priuštiti, a koja je proizvod svijeta bolesnog od vlastitog blagostanja. Neurotičan, frustriran, sarkastičan i dekadentan, glavni junak je čovjek zapadne današnjice, kojeg fokusiranje na materijalno i atrofirana komunikacija navode na preispitivanje svih ciljeva i motiva te vode u otuđenost i osamljenost,  sve do najmračnijih predjela uma. U gotovo samoubilačkom svjetonazoru današnjeg društva individualnosti budi se ujevićevski vapaj za smislom čovjeka koji je naoko sam sebi dovoljan.

Arnon Grunberg rođen je 1971. u Amsterdamu. Nakon što je izbačen iz gimnazije, radi kao pomoćnik apotekara, perač tanjura i izdavač te piše kazališne komade za jednu amsterdamsku kazališnu skupinu. U dvadesettrećoj godini debitirao je međunarodno hvaljenim romanom "Plavi ponedjeljci", koji ga je munjevitom brzinom lansirao u vrh i koji je okrunjen dvjema nagradama; za najbolji i najprodavaniji prvijenac. Grunberg je danas jedan od najznačajnijih nizozemskih autora i prava je književna zvijezda.

Dobitnik je mnogih važnih nizozemskih književnih nagrada, a njegove su knjige prevedene na dvadeset devet jezika. Osim što piše romane, novele, priče, eseje, poeziju i drame, redovito objavljuje kolumne u nizozemskim, njemačkim i američkim novinama. Romane "Povijest moje ćelavosti" i "Gstaad 95-98" te novelu "Monogaman" objavio je pod pseudonimom Marek van der Jagt. U Grunbergovom bogatom opusu ističu se romani: "Tražitelj azila", "Židovski Mesija", "Naš stric", "Srcem i dušom", "Čovjek koji nije obolijevao" i "Madeži".