Oblaci
Aristofan

Od antike do danas, »Oblaci« su zacijelo bili najradije proučavana i najčešće u egzegezi interpretirana Aristofanova komedija. U Simahovu »Izboru« - ediciji jedanaest izabranih Aristofanovih komedija, s komentarom, nastaloj potkraj I. ili u početku II. st. n. e., namijenjenoj školama i zaslužnoj za očuvanje našeg aristofanskog korpusa - ta se komedija nalazila na drugome mjestu, odmah iza »Pluta« (favoriziranog u tom školskom izdanju, a valjda i u obrazovnoj praksi, zbog jezično najlakšeg i ujedno najmanje »nepristojnog« dijaloga).1 Iza »Oblaka« Simah je smjestio »Žabe«
i »Vitezove«, a zatim ostale za nas sačuvane komedije, poredane možda prema kronologiji nastanka, uz izuzetak
»Lisistrate«, čiji se tekst, vjerojatno zbog suda o opscenosti njezine cjelokupne fabule, našao na kraju
»Izbora«. Posve je očito da su »Oblaci«, »Žabe« i »Vitezovi« bili, sa stajališta edukativne djelotvornosti,
visoko rangirani zato što u njima sudjeluju u komičkoj radnji znamenite ličnosti iz kulturne i političke
povijesti, ljudi čijim je životima i djelovanju škola i inače posvećivala pažnju. Pri tom je vidljivo da je za
Simaha - tj. za školsku praksu (a »Izbor« se upotrebljavao u školama od II. do V. stoljeća) - Sokrat kao komički
lik bio važniji od agonalnog sučeljavanja Eshila i Euripida i od travestiranog Kleona.