Dva hrama, dvije razvaline
Anđelko Vuletić

,

Glavni junak knjige »Dva hrama, dvije razvaline« jest negdašnji stanovnik "Korovina, pod Karpatima", Jožef Brož koji se vraća opsjednut revolucijom "iz majčice Rusije", prodajući svojim sunarodnjacima "Tamaritima" znak nove vjere.
Praksa te nove vjere od "nesretnih Tamarita" stvara svojevrsno tijesto za Brožove sulude eksperimente, koji za glavni cilj imaju uništavanje svih tragova o negdašnjoj vjeri, načinu života, ljudskim vrijednostima.. Prodajući maglovitu utopiju sjedinjenja s "majčicom Rusijom" i pravoslavljem, obračuna se s katolicizmom. Brož istovremeno sustavno razara i međuljudske odnose, stvara od ljudi robove ideoloških floskula i gradi vlastiti kult pod skutima kulta "velikog Staljina". Otimajući ljudima mogućnost bilo kakvog ljudskog života, Brož, "mobilizira" i vlastite sinove u stvaranju nove mitologije, tako da ljudi u njegovoj "službi plutaju od statusa ideologa, potvrdivača onoga što Brož vidi i čuje u daljini", pa do likvidatora i policajca, terorista.
... Imajući na umu vrijeme njegova nastanka, ali i nesporne književne kvalitete, roman »Dva hrama, dvije razvaline« ostaje ne samo osobno književno svjedočanstvo nego i književnina u širem smislu.

Roman »Dva hrama, dvije razvaline« ne čita se u jednom dahu.
Glavni akter Jožef Brož, sa svim svojim karakteristikama, mogao bi se zvati Honecker, Gottwald ili Čaušesku, ali je autor gotovo insistirao na imenu Jožef Brož, po kojem bi i zemlja Tamaritska bila prepoznatljiva i prezentna, iako je zbivanje i slijed događaja i sama atmosfera mjesta zbivanja univerzalna za sve zemlje i narode pod okriljem i egidom crvene petokrake, odnosno srpa i čekića. Uhođenje, optužbe, kažnjavanja, mučenja i ubijanja djeluju kao zakonita i logična posljedica izvitoperene i šuplje ideologije koja postaje sama sebi svrhom, dajući pojedincima vlast i slast na račun bijede i ništavila obezvrijeđenih i prevarenih (a i zavedenih) masa.