Zapadni balkon
Anđelko Milardović

(Fragmenti o ideologiji i politici Zapada)

Politička filozofija zapadnog balkona (EU), i šire Europe, pokazuje konstantu bijega od odgovornosti. Ta filozofija «ne bi se šteli mešati», ili filozofija nemoći nije se prvi puta artikulirala u hrvatsko slovenskom sporu. Ona ima svoj povijesni kontinuitet u XX. stoljeću. Kako je riječ o konstanti onda zborimo o europskoj praksi odnošenja spram ostatka svijeta, ili vanjskoj slabosti Europe u regulaciji odnosa s takozvanim «ostatkom svijeta». Još je Ferdinand Braudel davno izreko onu znakovitu misao o poljima jedinstva i nejedinstva Europe, ili svojevrsnoj europskoj shizofreniji. Ne radi se ovdje ni o kakovom napadaju euro skepticizma, već o isticanju misli koja pokazuje bit europske političke filozofije spram ostatka svijeta, poglavito spram tzv. zapadnog Balkana.

Polje jedinstva je kultura, a polje nejedinstva je vanjska politika. Tako bi se mogla sažeti misao rečenog Ferdinanda Braudela. Unutar ove dijalektike pokazuje se zapravo tip shizofrenije europske civilizacije. Vanjska politika kao polje nejedinstva, najbolje izražava pukotinu između Europe, Velike Britanije i SAD, spram različitih pitanja uključujući i ono oko tzv. zapadnog Balkana, nepodnošljive težine postojanja hrvatsko slovenskih odnosa, kao i prethodno rascijepljenog ili shizofrenog stava oko rata u «regionu».

Barroso je jednostavno rekao , «neka se dogovore»! Ta ti politička filozofija predstavlja tip bijega od odgovornosti , na tragu one «mi se dalje ne bi šteli mešati»! Iza toga tipičnog bijega od odgovornosti stoji nemoć i interes. Nemoć iščitavam kao rezultat nejedinstva vanjske politike zapadnog balkona (EU),spram konačnog rješenja, dakle, dugoročne stabilizacije tzv. zapadnog Balkana. To nejedinstvo, ta shizofrenija vanjske politike zapadnog balkona (EU), pokazuje zapravo svu unutarnju kompleksnost, konfliktnost arhitekture zapadnog balkona (EU), u kojoj nema koherentnog stava o usisavanju tzv. zapadnog Balkana u sustav zapadnog balkona (EU), dakle, onog na temelju individualnih postignuća ili tzv. kolektivnog pristupa.

Razvoj događaja pokazuje kako je Slovenija, bez okolišanja,valja kazati, uletjela u shizofrenijsku nišu vanjske politike zapadnog balkona (EU) kako bi zbog nejedinstvenog stava, konceptualne zbrke u glavi, a onda i na papiru, lovila u mutnom, glede tzv. slovenskih nacionalnih interesa na tuđi račun . K tomu valja upozoriti na rascijepljenost zapadnog balkona (EU) na europski i britanski dio , dvostruku politiku Velike Britanije spram zapadnog balkona (EU), dakle, onu s uvelike onom fiktivnom integracijskom, i onom euro skeptičnom i transatlantskom politikom. Ta dvostrukost pokazuje se i u vođenju vanjske politike zapadnog balkona (EU) spram zapadnog Balkana.