Europa bez Europljana
Aleš Debeljak

 Hrvatski čitatelj imasada prilike upoznati se sa slovenskim nevoljama, zapadno od njezinihgranica, koje su iz naše javne pažnje naprosto iščezle, a s gestomblage rezignacije ti će čitatelji možda imati pravo na jednurezignativnu gestu: nama je na zapadnoj strani upravo Slovenija.Knjiga je, kaže autor »odrasli odgovor na dječje pitanje« (str. 8).Dječja su pitanja ona koja znaju unijeti iznenadnu bistrinu, a tzv. odrasli obično morajupriznati da su ona umjesna, ali njima više ne padaju na pamet. Takvomje bistrinom pisana ova knjiga: iako svi to pokušavaju, jako je teškoprevariti djecu. (Slobodan Šnajder, Novi list)

Što je Europa? Tko je Europljanin? Hoće li Slovenci, nakon postanka naše države punopravnom članicom Europske unije u svibnju 2004. godine, automatski participirati ne samo prava koja izviru iz europskog državljanstva nego i poštovanje koje proizla/i iz druženja medu jednakima? Koliko će trajati dok se europski mentalni prostor oslobodi naslijeđa tradicionalno podijeljenog kontinenta, koji je na zapadu Europe poticao duboke i trajne procese otpora, sumnjičavosti ili barem ravnodušnosti prema zemljama i ljudima na terri incogniti njezina istoka?
To su neka od pitanja koja si vjerojatno postavlja svatko tko barem malo razmišlja o Europi, toj „široj" domovini Slovenaca, s čijim je civilizacijskim postignućima slovenski etnički prostor povijesno uvijek bio povezan, makar na rubni i zakašnjeli način. Nemam na to jednoznačnih odgovora. Samo maštam kako će možda tek moja djeca, koja danas imaju manje od deset godina, moći postati Europljani u punom smislu, dakle u smislu samorazumljive pripadnosti široj i apstraktnijoj zajednici od one koju određuju ograničenja lokalnog susjedstva, grada, regije i naroda.