Hrvatski jezik u Zagrebu
Alexander D. Hoyt

Knjiga Alexandera D. Hoyta Hrvatski jezik u Zagrebu - sociolingvistički pogled opsega 128 stranica podijeljena je u četiri poglavlja: Uvod, Sociolingvistika i urbani govor, Lingvističke studije hrvatskoga jezika u Zagrebu, Jezična situacija u Zagrebu. Pisana izvorno na engleskome jeziku, a za potrebe hrvatskih čitatelja prevedena je na hrvatski.

U uvodnom su dijelu navedene povijesne, sociološke, demografske i geografske karakteristike Zagreba njegov položaj na dijalekatskoj karti Hrvatske.

U drugom su dijelu prikazana istraživanja jezika grada: određenje grada kao višejezične i poliglotične komunikacijske zajednice. Istraživanje govora grada izbjegavalo se u tradicionalnoj dijalektologiji, koja je bila usmjerena ruralnim govorima, da bi se objasnile povijesne glasovne promjene i da se zabilježi „čisti dijalekt“. Opisi i interpretacije gradskih govora razvijaju se tek u šezdesetim i sedamdesetim godinama dvadesetog stoljeća, kad se prevladao stav da su gradski govori tek mješavine različitih dijalekata. Autor navodi istraživanja engleskog jezika u Londonu (Sivertsten), te makrolingvističkim i empirijskim istraživanjima W. Labova o jeziku New Yorka, te empirijsko mikrojezično istraživanje „društvenih mreža“ u L. i J. Milro Belfastu.

U trećem dijelu kritički se prikazuju malobrojna ali značajna istraživanja hrvatskoga jezika u Zagrebu. Prikazuje se nezaobilazna studija američkoga slavista T. F. Magnera A Zagreb Kajkavian Dialect u kojoj se uvodi pojam kajkavske koine. Obrađuje se i važna studija A. Šojata gdje se također govori o kajkavskoj koini, koja odlikuje zagrebački kajkavski, pri čemu se odbacuju vrlo specifični lokalni elementi a prihvaća ono što se šire upotrebljava u kajkavskom području. Autor ističe rad I. Bauera o nestandardnim kajkavskim elementima u govoru stanovnika Zagreba.

U četvrtom dijelu, na tragu Magnerova određenja zagrebačke jezične uporabe kao diglosičke autor Hoyt razlaže odnos između zagrebačke kajkavske koine i hrvatskoga standardnog jezika te smatra da razlike u upotrebi između zagrebačkog vernakulara i hrvatskog standardnog jezika ne odgovaraju kriterijima diglosije, već da je riječ o raširenoj europskoj pojavi standarda i dijalekta. Opsežno je prikazana, zagrebačka višejezičnost utemeljena na znanju ili uporabi latinskog, njemačkog i mađarskog. Koristeći se suvremenim svjetskim istraživanjima A. D. Hoyt ocrtava složeni identitet zagrebačke jezične zajednice baveći se pitanjima jezičnih odnosa među regijama, regionalnim podrijetlom govornika u okviru identiteta zagrebačke jezične zajednice. Razmatra također položaj zagrebačkoga govora u procesu standardizacije hrvatskoga jezika i purizma s time u vezi, te uloga standarda u oblikovanju nacionalnoga identiteta. Hoyt smatra ulogu Zagreba, a time i ulogu zagrebačkog idioma sve značajnijom u procesu standardizacije i konstrukcije nacionalnog identiteta jezikom.

U zaključku A. D. Hoyt ističe kako je za hrvatski jezik u Zagrebu značajno: prvo, smanjivanje razlika između standarda i vernakulara; drugo, jačanje uloge Zagreba i zagrebačkoga jezičnog idioma u standardizacijskom oblikovanju nacionalnoga identiteta.