S Borgesom
Alberto Manguel

,

Ovo nisu sjećanja: ovo su sjećanja o sjećanjima na sjećanja i događaji koji su ih potaknuli i nestali. Ostalo je samo nekoliko slika, nekoliko riječi, pa čak ni za njih ne mogu biti siguran da su bile onakve kakvima sam ih zapamtio. "Ganut sam sitnim mudrostima što se gube nakon svake smrti", mudro je pisao Borges u mladosti. Mladić koji se uspinjao stepenicama, izgubio se negdje u prošlosti, kao i mudri starac koji je volio priče. Uživao je u starim metaforama - vrijeme kao rijeka, a život kao putovanje i bitka. I bitke i putovanja za njega su završili. Rijeka je odnijela iz tih večeri sve osim književnosti, koja je (Borgis bi citirao Verlainea) ono što ostaje nakon što je esencijalno, nikad uhvatljivo riječima, reklo svoje.