Djeca milosrđa
Rina Kralj-Brassard

Istraživanju napuštene djece u Dubrovniku pristupilo se u dva smjera: opisan je nastanak i razvoj institucionalnog okvira i rekonstruirani su pojedinačni i skupni životopisi nahoda. Tko su bili štićenici Hospitala milosrđa, na koji su način ulazili u sustav skrbi i što se s njima događalo, pitanja su na koja se nastojalo odgovoriti. Na temelju ostavina, matica i drugih izvora istražen je također i društveni položaj nahoda odrasle dobi i propitana višestruka uloga javnih karitativnih ustanova. U knjizi se izmjenjuju pogled izbliza, kojemu je u žarištu pojedinac odabran zbog neobičnosti slučaja bogata pojedinostima i pogled iz daljine kada se primjerice istražuje broj i kretanje smrtnosti napuštene djece kao društvene skupine. Dubrovački nahodi svojim često prekratkim životima svjedoče o nasilju i milosrđu, o ulozi države u karitativnoj skrbi, o vezama između sela i grada, o dojiljama i seoskim župnicima, o soldatima i obrtnicima, o vlasteli, i nude mnoštvo priča koje, ponekad bogate detaljima a ponekad šture, otkrivaju zaboravljene epizode iz povijesti stanovništva Dubrovnika i okolice.