Uzlet političke filozofije u 16. stoljeću
Pierre Mesnard

Od 1513. do 1613. To je doista stoljeće koje smo slijedili kroz uzburkanu adolescenciju, potom marljivo sazrijevanje te napokon mudru starost; stoljeće koje se bez prestanka vraćalo svojim političkim teorijama i kušalo ih na dvostrukoj vatri iskustva i promišljanja. Naizgled kontingentan prekid u povijesti čovječanstva, ipak je to epoha, ipak je to povlašten trenutak u kojemu se u velikome kolektivnom poletu teži svetome cilju. Neodoljiva draž 16. stoljeća sastoji se upravo u upoznavanju prošlosti samo zato da bi se ponovo proživjela kao originalna kreacija. Snažno povezano s davnašnjom kreacijom kroz trajnost kršćanske tradicije i obnovu svjetovne književnosti, političko mišljenje nalazi potporu u svijetu koji doživljava svoj puni procvat te u kojem rimski i feudalni oblici teže povezivanju s novom stvarnošću nacija. Od toga kaosa valja joj krenuti, od te sinteze što se upravo raspada, a to je veliko srednjovjekovno kršćanstvo. Gdje da nađemo naučitelje kadre spriječiti rastakanje nekadašnjih sila i definirati generativnu formulu novoga poretka?