Stijena Tanios
Amin Maalouf

Stijena Tanios još je jedan izniman roman koji istražuje mitove i strasti libanonske prošlosti. Znalački kontrolirajući višestranu naraciju velike ljepote i snage, Maalouf ispisuje povijest jednog neobičnog života: života Taniosova, djeteta planina.

U bajkolikom libanonskom mjestašcu Kfarjabda, u libanonskim gorama, postoji neobična stijena koju prati prokletstvo. Želeći proniknuti u njenu tajnu, pisac pripovijeda o ljubavi, osveti i političkim intrigama, kopa po davnoj zavičajnoj prošlosti i pokušava povezati dijelove jednog ljetopisa s početka 19. stoljeća sa seoskim sjećanjima na burno vrijeme sukoba lokalnih feudalaca, turskog sultana i egipatskog paše, a preko njih i zapadnih sila i kolonijalnih rivala, opisujući svu složenost Libanona u vrijeme Osmanskog carstva. Čitatelj upoznaje mnoštvo živopisnih likova, poput donhuanovskog šejha Francisa, učenog mazgara Nadera koji čita jašući, engleskog pastora koji otvara školu u muslimanskom selu, gruzijske prostitutke, patrijarha koji je na nišanu engleskog konzula ili prelijepe Lamije koja svoju ljepotu nosi kao prokletstvo, a ponajprije zagonetnog sjedokosog mladića Taniosa, koji postaje heroj omiljene legende.

Smrt, fanatizam i krv zapečatit će sudbinu mnogih Maalofovih junaka i primorati mladog Taniosa da krene na put progonstva u potrazi za vlastitim identitetom. Stijena Tanios pustolovno je romaneskno putovanje na tajanstveni i izmaštani Orijent, no u ovom romanu pripovjedač istražuje i umiješanost vlastite obitelji u legendu o Taniosu: nesretni je Tanios ubio prelata nakon što mu je ovaj ukrao ženu i potom trideset godina lutao Mediteranom prije nego što je i sam ubijen i pretvoren u stijenu.

Amin Maalouf rođen je u Bejrutu 1949. godine. U Francuskoj živi od 1976. Studirao je sociologiju i ekonomiju, radio je kao novinar i ratni izvjestitelj. Autor je sedam romana: Léon Afrikanac (1986), Samarkand (1988), Vrtovi svjetlosti (1991), Prvo stoljeće nakon Béatrice (1992), Stijena Tanios (1993), Ljestve Levanta (1996), Baldassareova plovidba (2002), Dezorijentirani (2012) i Naša neočekivana braća (2022). Objavio je i nefikcionalne knjige: Križarski pohodi viđeni očima Arapa (1983), U ime identiteta (1998) i Porijeklo (2002). Za roman Stijena Tanios godine 1993. dobio je Goncourtovu nagradu. Član je Francuske akademije od 2011. godine. Djela su mu prevedena na četrdeset stranih jezika.