Vunderkindova smrt
Željko Ivanjek

I druge podvojene pjesme

,

Prije mnogo godina objavio sam stanovit broj pjesama, i zaboravio na njih. Bilo mi je tada petnaest godina. Zapravo, bilo mi je trinaest ili četrnaest godina kada sam ih pisao, a bile su objavljene kao »Pjesme petnaestgodišnjaka« u časopisu Forum. I, zatim, još ponegdje.
Pjesme nisam pisao godinama. Sve do rata, u stvari. Tada sam, nakon mnogo godina, ponovno pročitao stare, dječačke pjesme i — odlučio ih objaviti. Zašto? One su bile i jesu moja analecta, koje sam se odricao, i koju sam poricao, zato što mi nisu bile odveć vrijedne.
S druge strane, opet, što to znači? Moje su me procjene toliko puta varale i prevarile. Uostalom, zašto ne bi? Onaj dječak, koji sam nekoć bio, zaklinjao se u Jesenjina, Lorcu, Tadijanovića, ali i u Cummingsa. Zatim je sve prošlo i nestalo, sve ambicije, nade i stremljenja, dječak je stario i ostario. To što mu je ostalo, što je to? I zašto to, napokon, nije bacio? Valjda zato što je to zeleno voće štampano...