Teme i motivi hrvatske fotografije
Želimir Koščević

Danas više nikomu ne pada na pamet da tzv. dokumentarnost  Atgetovih fotografija smatra
mjerilom vrijednosti. Ma koliko se kritika fotografije čvrsto držala nekih svojih interpretacijskih načela koja gotovo u pravilu opisuju ono što se na slici vidi, malo tko bi fotografiju Miljenka Horvata povezao s poetikom protokonceptualne skupine Gorgona, Franju Pommera s ozračjem bidermajera u Hrvatskoj, Tošu Dabca s Metro-Goldwin-Mayerom ili Mia Vesovića s duhom šezdeset osme. Tu se negdje i krije ključ razumijevanja fotografske slike koju medij proizvodi analognim ili digitalnim automatizmom, bez veze s konceptualizmom, bidermajerom, filmskom industrijom ili šezdeset osmom, odnosno s mnogo širim kontekstom od onog što ga medij može pružiti. Ovdje se dakle napušta “kužniˮ medij, koji već ozbiljno prijeti zagađenju opće vizualne kulture, a prije negoli se krug dioramskog iluzionizma zatvori, valja preispitati koordinate koje ga određuju. Cilj je ove knjige i njezine opsežne bibliografije da promišljanje o statusu fotografske slike danas obogate još jednim ekološkim prilogom.