Prašnjavko
Želimir Hercigonja

U carstvu prašine i nereda, na zapuštenom gradskom tavanu živio je patuljak po imenu Prašnjavko, koji je više od svega na svijetu mrzio red, čistoću i urednost. Uh, ježio se i na samu pomisao na čistoću!

Ova bajka, ili priča, ili bajkopriča (ustvari slikovnica), pripovijeda nam (premda ne pripovijedaju priče, nego ljudi i likovi, a priče se pripovijedaju, kao i bajke), dakle, o životu toga neobičnog patuljka među sjećanjima, i rutinama, i među svojom (zapravo gazdinom) povijesti, koji se mijenja i nestaje kako dolaze novi vlasnici i prazne tavan...

Želimir Hercigonja znani je i cijenjeni hrvatski pisac, ponajprije za djecu. Temeljnom je naobrazbom diplomirani pravnik te dugi niz godina radi u svojoj struci koja je počesto suhoparna, ali od nečega se mora i živjeti, zar ne?! Član je dviju umjetničkih udruga: Hrvatskoga društva pisaca i Hrvatskoga društva književnika za djecu i mlade. Do sada je objavio tridesetak knjiga jer se književnim umjetničkim stvaralaštvom bavi već dvadesetak godina. Pet njegovih djela uvršteno je u lektirni popis djela za osnovnoškolce Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta (Vodenjak i stara kruška, Prašnjavko, Poštar Zeko Brzonogi, Kjel – crna labud ptica i Tajni leksikon). U slobodno se vrijeme već godinama druži s labudovima na jezerima na zagrebačkoj Savici i štiti ih te je bio prilično ponosan kada su ga jedne od najčitanijih hrvatskih tiskovina proglasile „šaptačem labudova“ i posvetile članak njegovu višegodišnjem druženju s tim prekrasnim kraljevskim pticama. U suradnji sa zagrebačkim Zoološkim vrtom i njegovom glavnom veterinarkom gđom Ingeborg svake godine sudjeluje u zbrinjavanju i liječenju povrijeđenih i bolesnih labudova.