Postmoderna igra svijeta
Žarko Paić

Postmoderna se može definirati pomoću sintagme kulturno društvo kao imaginarna institucija. Je li pritom riječ o još jednom konceptualnom kentauru postmoderne sociologije kulture, ili pak o misaonom naputku koji, slijedeći zavodljivi naslov znamenite Castoriadisove rasprave, rasvjetljava proturječja suvremene socijetalnosti iz neprozirnosti kulturne tvorbe društvenoga bitka zajednice? No, da se tvorba suvremenoga društva može temeljiti i na pretpostavkama kulturnog instituiranja svijeta života nipošto nije samorazumljivo. Upravo stoga jer se samorazumljivim čini da ono imaginarno pripada području poetskog i fantazijskoga, ili, tradicionalno iskazano, području estetičkoga suda. Ma koliko da se ta ocjena, naizgled, čini teško prihvatljivom, valja poći od ishodišne postavke da je kulturni modernizam u svojem napadu na autonomiju estetičkoga suda kao osamostaljene sfere umjetnosti, ono imaginarno oslobodio zabrana ekskluzivnosti. Tako je postmodernizam počeo dovršavati proces razaranja autonomije estetičkoga suda ciničkim sredstvima