Roman "Sudari" nastavak je Pongrašićevog polu-autobiografskog romana "Ja, ja i formula 1" koji govori o odrastanju, o vlastitom „krugu za zagrijavanje“, o vlastitoj „utrci“ s vremenom i prostorom u kojem je autor odrastao i u kojem i danas živi.
Njegova Formula 1 vozi se iz godine u godinu u Zagrebu i, iako je ta trkaća staza sasvim različita od onih u Monzi, Monacu ili Budimpešti, problemi s kojima se, kao vozač vlastitog „bolida“ susreće, vrlo su slični problemima s kojima se susreću ili su se susretali profesionalni vozači poput Damona Hilla, Davida Coultharda ili pokojnog Ayrtona Senne.
Kao zagriženi fan ovog auto-sporta, i veliki poznavatelj povijesti Formule 1, Zoran Pongrašić ispisuje sagu vlastitog odrastanja i sazrijevanja, sagu o različitim generacijama stanovnika Zagreba i sagu o utrkama Formule 1. Što sve one imaju zajedničko? Strast. Želju za uspjehom. Težnju za ulaskom u „najbolju momčad“. Potrebu za pokroviteljem. Čežnju za slavom. Patnju zbog neuspjeha. Veselje zbog ponekog osvojenog boda.
Koja je to momčad za koju „vozi“ autor ovoga romana? Za svoj grad? Za svoju obitelj? Ili za samoga sebe? I kao što se svaki profesionalni vozač ponekad upita - treba li odustati? Ili promijeniti tim? - tako i Zoran Pongrašić kroz vlastite životne utrke dolazi do mnogih dilema - ostati ili otići? Iz vlastitog grada? Iz vlastite obitelji? Otići od samoga sebe?
Roman "Sudari" plijeni pozornost čitatelja šarmom, te brojnim paralelama između sporta i života, a nadasve iskrenošću pisca koji nam, uz beskrajno glasno brujanje motora Formule 1, opisuje sudare na trkaćoj stazi koji su u velikoj mjeri ogledalo sudara iz njegova vlastita života.
„Započinjući s radom na ovom poluautobiografskom romanu, nisam ni slutio da će se u njemu naći toliko toga (bez obzira na autocenzuru), bilo da se radi o zbivanjima iz moje svakodnevice, bilo o utrkama Formule 1 koje su mi toliko značile. Ispostavilo se - za mene sasvim neočekivano - kako je sve to preopširna građa za samo jednu knjigu (premda sam nekoliko puta imao u rukama knjige od skoro tisuću stranica i uvjerio se kako nisu baš najprikladnije za čitanje u tramvaju, autobusu ili redu pred nekim šalterom, što ne bih želio da se dogodi ovom romanu). Zato sam odlučio ispričati svoju priču u dvije knjige. Prva, „Ja, ja i Formula 1“ govori o rađanju ljubavi prema utrkama Formule 1, o mom djetinjstvu i mladosti u Zagrebu sedamdesetih i osamdesetih godina, o kaosu koji je zatim sa sobom donio rat, kao i o stalnoj potrazi za "onim nečim" čime bih se volio baviti u životu (osim gledanjem utrka, naravno). U nastavku, u knjizi „Sudari“, moj unutarnji svijet (svijet pisca koji sam u međuvremenu postao) dolazi u frontalni sudar sa stvarnošću. Roman je to koji govori o mom životnom sazrijevanju, o novim ulogama u kojima sam se htio-ne htio našao (kao službenik državne službe, suprug i otac tri kćeri), o turbulentnoj svakodnevici u poslijeratnoj Hrvatskoj, u kojoj je opsesivno praćenje utrka Formule 1 postalo jedina životna konstanta.“ - Zoran Pongrašić
