Pravaška misao i politika
Zlatko Matijević, Stjepan Matković, Jasna Turkelj

Zbornik radova

Nakon sloma političkih ideja koje su iznjedrile revolucionarna gibanja 1848./49. u zemljama je Habsburške Monarhije uveden režim neoapsolutizma, kojim je car i kralj Franjo Josip I., između ostaloga, kaznio buntovne Mađare, a „nagradio“ sebi odane Hrvate. U neoapsolutističkom razdoblju, poznatome i kao Bachov apsolutizam, koje je potrajalo gotovo punih deset godina, mogu se pronaći početci pravaštva.

Dr. Ante Starčević i dr. Eugen Kvaternik, razočarani slomom Revolucije i njezinih ideja o nacionalnim i građanskim slobodama, pod snažnim dojmom neoapsolutističkog sustava vladanja, utemeljuju pravaštvo kao novu hrvatsku nacionalnointegracijsku i političku ideologiju. Izgrađujući političku misao pravaštva njezini se utemeljitelji u promišljanju hrvatske državnopravne predaje nadahnjuju liberalnim zasadama Francuske revolucije, prilagođujući ih hrvatskoj društvenoj zbilji. Obojica su jasno isticala da im je cilj stvaranje samostalne hrvatske nacionalne države. Između Starčevića i Kvaternika postojale su i određene razlike u tumačenju pojedinih elemenata pravaške ideologije, a napose odnosa prema političkoj praksi, što je potonjega, nakon europskih lutanja i razočaranja, u konačnici odvelo u Rakovicu i tragičnu smrt (1871.). Ipak, obojici je zajednička bila ideja o samostalnoj hrvatskoj državi, koju su prvenstveno temeljili na hrvatskom državnom, ali i na prirodnom pravu.


U povodu stote obljetnice smrti dr. Ante Starčevića u Zagrebu je posljednjih dana travnja 2006., u „Zlatnoj dvorani“ Hrvatskoga instituta za povijest, održan znanstveni skup „Pravaška misao nekad i danas“. Skup su zajedničkim snagama organizirali Društvo za hrvatsku povjesnicu i Hrvatski institut za povijest. Referati u kojima su iznesene mnoge dosada nepoznate činjenice te nove interpretacije i mišljenja omogućili su da skup ne bude samo puko mjesto suhoparnoga izlaganja pojedinih tema iz povijesti pravaštva, nego susret poticajan za daljnje istraživačke napore usmjerene na znanstvenu verifikaciju mjesta i uloge pravaške misli u suvremenoj hrvatskoj povijesti. Autori svih tekstova su profesionalni povjesničari koji su se držali svih pravila struke u predstavljanju svojih istraživačkih rezultata. Posljednji tekst objavljen u ovom zborniku, nije djelo povjesničara, nego sudionika obnoviteljskoga skupa Hrvatske stranke prava. Članak je pisan na temelju obilnog izvornog gradiva koje se nalazi u privatnom posjedu.

U zborniku radova nažalost nisu objavljena sva izlaganja iznesena na znanstvenom skupu.

Svi tekstovi su objavljeni u izvornom obliku.