Čudnovata istina
Zlatko Krilić

- Sjedi i slušaj - pričao je Zlatko Ireni jedva dočekavši da dode i da joj ispriča novosti - nećeš vjerovati, dogodile su mi se takve stvari da ti pamet stane.
- Pričaj! - znatiželja joj je zapalila pete cipela.
- Slušaj... - uzdahnuo je Zlatko ne znajući odakle početi - sve iz početka. Evo ovako, rekao mi je Ivo, znaš onaj bradati, da bih možda mogao, ovaj, da pokušam, ako već mogu u prošlost, da pokušam u budućnost.
-U?! U budućnost?
- Da, to ti je isto kao u prošlost, oboje je pomicanje u vremenu, kaže on.
- I?
- I, i ja sam pokušao...
- I?
- I uspio sam.
- Kako?
- Lijepo. Koncentrirao sam se i... hop!
- U budućnost?
- U budućnost!
- I?!
- I ništa, bio sam u budućnosti.
- Nemoj me zafrkavati - drekne Irena. - Pričaj što si vidio, gdje si bio, kako je u budućnosti...
- E, sada dolazi ono pravo, slušaj - on malo zastane da napetost dobije svoju dovoljnu jačinu, a Irena zamalo iskoči iz kože od iščekivanja (...)