Zabranjena vrata
Zlatko Krilić

- Otišao sam odavno, ne znate gdje sam - rekao je Dugi i uletio u ormar zatvarajući vrata za sobom.
- Gdje je Dugi? -Tko?
- Dugi.
- Sto: Dugi, sestro?
- Gdje je?
- Tko?
Sestra je odmahnula rukom i krenula u potragu.
- Ku-kuc! Sestro, tuuu saaam - začulo se odnekud iz četvrte sobe.
Dugi je izašao iz ormara i namignuo mi u znak priznanja za razgovor sa sestrom, a onda je provirio kroz vrata na hodnik. Marko i ja smo mu se pridružili.
Sestra je otrčala na ženski odjel, a Dugi, čim je ona nestala iza mutnog stakla, potrči prema ambulanti. Ja sam potrčao za njim. Marko je potrčao za mnom.
Sva smo trojica uletjela u ambulantu.
- Kamo vi?
- Ja na ženski odjel - rekoh - a ti?
- A ti? - pitao je Dugi Marka šaptom.
- I ja! - prošapta Marko.
- Pa što ćeš ti kad tamo nemaš nikoga?
- Nije važno, ali je zabranjeno - nasmije se Marko.
- Pssst! - Dugi nam je dao znak da se stišamo i priljubimo uza zid.