Oko Sljemena i globusa
Zlatko Crnković, Ivan Kušan

Izabrana pisma 1946. - 1997.

Sjedim ti ja tako, dragi druškane, u jednoj golemoj kavani-restoranu na Southgateu, novom, modernom kompleksu uz rijeku Yarru koja teče kroz sam grad, pijuckam cafe-latte nakon što sam smazao carbonaru u zdjelici od plastike.
Mogu ti reći da mi se Melbourne sve više sviđa. Istina je da je evropskiji od navodno amerikaniziranog Sydneyja, pa i ljudi se, čini mi se, ponašaju sličnije nama, možda zato što ovdje živi milijun Grka, uz brojne Talijane i Irce. U Svdneyju se više osjeća britanski, meni antipatični štih, krutost, uštogljenost, suzdržanost, iako je klima blaža, gotovo sredozemna (navodno je tamošnja klima južnosredozemna, a ovdašnja je sjevernosredozemna, što bi bilo bliže nama, ali je u Sydneyju, po mom mišljenju, svakako ugodnije podneblje, premda mi moj ovdašnji domaćin Robert danas reče da je tamo katkad velika vlaga u zraku. Međutim, ja sam imao sreću i pogodio pravo vrijeme za boravak u Svdneyju).
Evo me na suncu. Limeni je stol na terasi toliko vruć da me peče kad ga dotaknem dlanom. Bojim se čak da neću moći dugo pisati na njemu. A u Zagrebu je, kažu, trenutno negdje oko nule, ili je tako bar u Beču i Budimpešti. Ovdje ne dobivam precizne informacije o temperaturi u Zagrebu....