Blago sretnima
Yasmina Reza

Briljantni radioterapeut Philip Chemla liječi umirovljenog direktora Jeana Ehrenfrieda, koji je preko kluba utjecajnih ljudi što se bave sumnjivim poslovima prijatelj poslovnog čovjeka Dariusa Ardashira i bankara Ernesta Blota. Ernest i Jeannette Blot roditelji su Odile, koja je udana za Roberta Toscana. Loula Moreno bila je ljubavnica Dariusa Ardashira, a najbolji joj je prijatelj konzultant Rémi Globe, koji je pak Odilein ljubavnik. Pascale Hutner i njezin muž Lionel, čiji sin Jacob umišlja da je Céline Dion, prijatelji su obitelji Toscano. Hélène Bernèche supruga je Raoula Bernèchea koji je kartaški majstor i igra za velike iznose s Ernestom Blotom. Ljubavnik joj je Igor Lorrain, psihijatar koji liječi Jacoba Hutnera. Luc Condamine najbolji je prijatelj Roberta Toscana, preko kojeg je upoznao Paolu Suares. Ona je pak... – stop, ne treba dalje, i ovako je prilično zamršeno. No, vjerujte, zapravo je sve u naizgled košmarnim odnosima tih ljudi (i još njih toliko) u ovom romanu razložno povezano i spretno satkano u mrežu likova i sitnih događaja koji čine njihovu svakodnevicu.
U romanu Blago sretnima (2013) svaki od osamnaest likova u formi monologa priča o naizgled banalnim događajima iz vlastitog života. Svako poglavlje otkriva, međutim, složenu psihologiju pripovjedača i slojevitost odnosa među likovima koje vežu bračne, ljubavničke, prijateljske ili obiteljske veze. Svi oni – bezuspješno – tragaju za srećom, koju, čini im se, mogu doseći samo u emocionalnom, odnosno ljubavnom povezivanju s drugim.
Roman oslikava nesklad parova, samoću i složenost ljudskog bića, nerazumijevanje, nepopravljive nesporazume, napukline "službenog" života i tajni život koji se skriva u pozadini. Sve je to spojeno u tekst koji ostavlja dojam posvemašnje istinitosti.
Riječ je o ljudskoj komediji koja jako dobro razumije usputne misli, žudnje, strahove i pogreške koje činimo iz dana u dan, ali koje ne umijemo opisati tako vješto i s tolikim suosjećanjem kao što to čini Yasmina Reza.

YASMINA REZA (Pariz, 1959), svjetski poznata francuska dramatičarka, s očeve je strane perzijsko-ruskog, a s majčine mađarskog podrijetla. Odrasla je u dobrostojećoj židovskoj obitelji, s majkom violinisticom i ocem trgovcem tekstilom. Diplomirala je kazališne studije na pariškom sveučilištu Nanterre. U kazališnom se svijetu prvo pojavila kao glumica u Molièreovim i Marivauxovim djelima, a glumila je i u komadima suvremenih autora.
U književnost ulazi dramom Razgovori poslije pogreba (Conversations après un  enterrement, 1987) za koju je dobila prestižnu francusku kazališnu nagradu Molière. Istu nagradu dobila je i sljedeća drama, Početak zimskog razdoblja (La traversée de l'hiver, 1989). Potom piše Slučajnog čovjeka (L'homme du hasard). Kako za to djelo nitko nije pokazao zanimanje, bit će objavljeno tek 1995, godinu nakon nastanka i velikog uspjeha komedije Art koja je 1997. u Londonu osvojila nagradu Laurence Olivier, a 1998. u New Yorku nagradu Tony za najboljeg autora. Slijedila su druga dramska i prozna djela: Hammerklavier (1997), Očaj (Une désolation, 1999), Život x 3 (Trois versions de la vie, 2000), Adam Haberberg (2003), Španjolska drama (Une pièce espagnole, 2004), Nigdje (Nulle part, 2005), U saonicama Arthura Schopenhauera (Dans la luge d'Arthur Schopenhauer, 2005), Bog masakra (Le Dieu du carnage, 2006), Bella Figura (2015), Babilon (Babylone, 2016) itd.
Osim navedenih nagrada za svoj je rad dobila i nagrade Evening Standard Award, Prix Renaudot, Grand prix du théâtre de l'Académie française i druge.
U Hrvatskoj je 2000. objavljena zbirka njezinih drama (Četiri drame), a između 1998. i 2015. na našim su pozornicama izvedeni Art, Život x 3, Bog masakra i Bella Figura.