Pornografija
Witold Gombrowicz

,

Tko zna, a možda je jedna od najmračnijih tajni čovječanstva - i najtežih - upravo ona koja se odnosi na takvo ujedinjavanje naraštaja - sredstvo i način na koji mladost naglo postaje dostupna starosti i vice versa. (...) Dosta je već krotke i uobičajeno zahvalne mladosti - ovdje se radilo o stvaranju drukčije mladosti, tragično prožete nama, starijima." - rečenice su koje bi mogle sažimati ovaj kratak, ali snažan i, doslovce, ubojit roman. U punoj životnoj i spisateljskoj zrelosti Witold Gombrowicz stvara roman Pornografija da bi gotovo filozofskim diskurzom progovorio o tjeskobi čovjeka, egzistenciji koja se rastvara pred mračnim dubinama podsvijesti i bježi (pa i u apsurd) od strahota okruženja u kojem se događa rat i smrt. Pripovjedač, piščev alter ego, strastveni je promatrač ljudske naravi, a njegov prijatelj, kazališni i filmski redatelj, želi na životnoj pozornici eksperimentirati stvarnim ljudima i upravljati njihovom sudbinom. Na seoskom imanju 1943, na koje svraćaju razne vojske i sklanja se čelnik pokreta otpora, ta dvojica produhovljene, starije, gospode fascinirani su neosviještenom, nepriznatom i potisnutom strašću između gospodareve kćeri, tek propupala djevojčeta, i momčića, upraviteljeva sina, već nevaljalca. Želeći potaknuti ljubav među njima, gospoda postaju sami žrtvom svoje apsurdne opsesije. U vrzinom kolu strasti, erotskih i raznih drugih, koje izmiču nadzoru pojedinca, društvenim konvencijama i olovnome vremenu, svi su sudionici naposljetku na gubitku, a čitatelj ostaje u čudu.
Witodla Gombrowicza je Sušan Sontag nazvala briljantnim, John Updike kaže da je on "najistančaniji kasni modernist", a Milan Kundera smatra da je jedan od utemeljitelja suvremene književnosti. U svojoj je domovini danas gotovo kulturna legenda. Njegova su djela prevedena na tridesetak jezika, igraju njegove drame na bezbojnim pozornicama, prema njegovim su romanima snimljeni filmovi. U romanu Pornografija Gombrowicz je dočarao magično ozračje koje je zamka za odveć zaigrani duh. Mjestimice prožet satirom, roman s jedne strane počiva na klasičnoj psihoanalizi, a s druge kombinira elemente romantičarske pastorale, melodramatske farse, političkog trilera i tajanstvenog ubojstva.