Povijest grčke filozofije, 6. Aristotel: Sučeljavanje
William Keith Chambers Guthrie

Još se uvijek sjećam svog prvog ozbiljnog uvoda u Aristotela. S Platonom sam se susreo u školskim danima. Pročitao sam Fedona u dojmljivoj dobi od sedamnaest godina (vjerojatno ga je s isto toliko godina pročitao i Aristotel) i nisam mogao (kao što jedva mogu danas) ponoviti posljednje rečenice tog dijaloga kao i Obrane bez drhtaja u glasu. To je bilo ono, osjećao sam, što bi filozofija trebala biti: utemeljena u čvrstom argumentu, no uzdignuta na krilima samog Razuma sve do područja čistog Bitka, gdje um, »sam po sebi«, oslobođen od pouzdavanja u nevjerodostojno posredovanje osjetila, uživa izravno sjedinjenje s vječnim, nepromjenljivim realitetima. Vrhunac tragajuće dijalektike u simboličnim istinama poezije i mita, dramatska vještina i ljepota jezika, sve je to zajedno sačinjavalo neodoljivu privlačnost