Dokoni dani u Patagoniji
William Henry Hudson

„Konačno, Patagonija! Koliko često sam je zamišljao, strasno žudeći posjetiti tu, tako daleku, samotnu divljinu u njezinom prvotnom i pustom miru, netaknutu ljudskom rukom, daleko od civilizacije! I evo je preda mnom …“

William Henry Hudson, jedan od najvećih stilista engleskog jezika, zastupljen u svim antologijama engleskog eseja, tako započinje priču o putovanju u Patagoniju, „drevno stanište divova“. „Otkada su otisci stopala na obali mora zaprepastili Magellana i njegove ljude“ taj očaravajući predio podsticao je radoznalost svih avanturista. Pa ipak, Hudsona nisu privukli Patagoniji Indijanci iz predanja, već raznoliki divlji život koji u izobilju buja pod patagonijskim nebom. Ovo je, prije svega, prirodnjački rad izvanredne ljepote, a zahvaljujući autorovoj književnoj vještini, prepletenoj s njegovim filozofskim sklonostima, ovaj prikaz dobija posebnu vrijednost. Dokoni dani u Patagoniji imaju izuzetan povijesni značaj, ali i osobnu ljupkost i šarm. Hudsonova promatranja prepliću se s njegovim promišljanjima, i dok se svi elementi klasične avanturističke priče razvijaju pred njim, čitalac uživa u neponovljivom svjedočenju o jednom neobičnom predjelu.