Povijesni roman s kraja 8. i početka 9. stoljeća, a mjesto radnje današnja sjeverna Hrvatska, Lika, Istra, Kvarner i srednja Dalmacija. Bog u vreći je silno zanimljiva, povijesno utemeljena priča iz vremena naseljavanja ovih krajeva Hrvatima. Autor, povjesničar umjetnosti po vokaciji, pokušao nam je, i to uspješno, oživjeti to davno doba koje mi sada nastavljamo.
Kraj je 8. stoljeća. Karlo Veliki je najjači europski kralj, još neokrunjen za cara Svetog rimskog carstva (bit će uskoro) i saveznik je rimskoga Pape. Mjesto radnje: otprilike ono što danas čini Hrvatsku, u početku romana imanje podno Medvjeđe gore (danas Medvednice), imanje koje pripada nasljednicima nekadašnjeg rimskog patricija Valerija (pa je roman Bog u vreći, na neki način nastavak autorovog ranijeg djela Panonac) Na tome mjestu danas je grad Zagreb.
No mjesta radnje nije samo to imanje. Pratimo glavnog junaka hrvatskoga roda, koji s jednom družinom vrlo miješanog „nacionalnog“ sastava dolazi u ove „zagrebačke“ krajeve s Karpata. Tu se, između Savusa i Dravusa, kako je čuo da zovu te velike rijeke, mora uplesti u razne spletke, ali i ratne okršaje. Miješan je svijet ovdje došao na te plodne a gotovo prazne ravnice, ima tu Avara, Franaka, ali i sve više Hrvata, a i spušta se dolje, na jug, prema silnome moru, kažu, gdje su velebni rimski gradovi sada bez zaštite, i čiji stanovnici bi bili sretni da ih netko oslobodi zlih Grka koji im nameću silne poreze.
Bog u vreći je silno zanimljiva, izmišljena, a ipak povijesno utemeljena priča iz vremena naseljavanja ovih krajeva Hrvatima. Nije to dakako bio neki masovni jednokratni dolazak, kako se ponekad pojednostavljeno predstavlja, već jedan poduži proces. Autor, povjesničar umjetnosti po vokaciji, pokušao nam, i to uspješno, oživjeti to davno prošlo svršeno vrijeme kojeg smo mi sada plod.
Naš junak nosi cijelim putem svoga Boga u vreći, neki kipić, poganskog idola iz svoje postojbine i predkršćanskog doba. Premda je već pokršten, ne na silu, ali ipak samo zato da spasi glavu sebi i drugovima, naš je junak Tugomir glede svoje vjere zbunjen.
(Ulomak iz romana):
Došavši kući izvadio sam Boga iz vreće. Stavio ga pred sebe na postelju i progovorio.
“Danas sam vidio gdje živi Perun, i gdje Veles. Da li te to zanima?”
Ne reče ništa.
- Dakako. Ti nisi Perun, a nisi ni Veles. Nitko ne zna tko si. Možda i nisi naš Bog. Možda si čak njemački Bog. Ili bog ovih ovdje.
Pade mi na pamet da je Bog ovih ovdje isto kao njemački Bog, kršćanski Bog. Da sam ja možda i kršćanin, jer sam podnio opće krštenje kad sam onomad u Blatnogradu spasio mjesne štovatelje kršćanskog boga od istrebljenja. No ako sam kršćanin da li sam podanik kršćanskog Boga, Boga ovih ovdje, odnosno Boga onih u Blatnogradu, ili njemačkog Boga? Razum mi je govorio da je to jedno te isto, a ipak srce je kazivalo da nije.
- Zbunjen sam – rekoh.
Vladimir P. Goss je hrvatsko-američki književnik, novinar i znanstvenik koji je od siječnja 1992. do travnja 2001. objavio 5 romana na hrvatskom i šezdesetak kratkih priča na hrvatskom i engleskom. Ovo je njegov šesti roman. Romani se bave tematikom hrvatske dijaspore u SAD (izuzetak je Vlak na Zapad, špijunska priča iz vremena Jugoslavije) u svjetlu promjena u Hrvatskoj od kasnijih osamdesetih godina (Antigonin dnevnik) do kraja Domovinskog rata (Nada; Dayton; Nagodba).
Pripovijetke (S obje strane Oceana) bave se tematikom iz djetinjstva i mladosti u bivšoj Jugoslaviji, iskustvima doseljenika u SAD, Domovinskim ratom, a velik broj ih je objavljen u „Večernjem listu“.
Autor je zanimljiv primjer iseljenika koji je jednom nogom na ovoj, a drugom na drugoj strani oceana te nam otkriva pojave i način razmišljanja vrlo važan za suvremenu hrvatsku povijest, društvo, kulturu.
