U pustinji El Shatta
Vjera Nižetić

O doživljenom i pročitanom

,

Kao sudionik hrvatskog zbjega stanovnika Dalmacije, uglavnom iz Makarskog primorja te s otoka Brača, Šolte, Hvara, Visa, Korčule i poluotoka Pelješca, imam ugodnu dužnost napisati kratki osvrt i dati svoje mišljenje o knjizi Vjere Nižetić Baran-tić. Ona je kao četrnaestogodišnja djevojčica, Bračanka, s oko 30 000 izbjeglica, boravila u logoru El Shatt, na pustinjskom pijesku Sinaja, uz Sueski kanal.

Već u podnaslovu svoje knjige — Jedno sjećanje na pročitano o El Shattu — autorica je iskazala svoj temeljni pristup sjećanjima na boravak u El Shattu. Svoj je rad podijelila u devet poglavlja. U uvodu napominje kako je teškom mukom došla do izvora o temi El Shatta, ali da, na žalost, nije uspjela pronaći knjigu dr. Sergija Machieda Prva vojna misija u Italiji. U pisanju su joj pomogla djela W. Churchilla i britanskog časnika F. W. Deakina, te Dnevnik Vladimira Dedijera, Sjećanja Vladimira Velebita kao i knjiga učiteljice Danice Nole El Shatt.

Iako skromna, ta joj je literatura ipak pomogla da u prvih pet poglavlja rekonstruira povijesna zbivanja tijekom Drugog svjetskog rata, osobito ratna zbivanja na dalmatinskim otocima koja su i uvjetovala zbjeg stanovništva, uglavnom djece i staraca, početkom 1944. u El Shatt.....