Filozofija i teologija u vremenu
Vjekoslav Bajsić

Možda je za teologiju jedan od najtežih i ujedno danas najhitnijih izazova promišljanje odnosa vjere i objave, te vremena odnosno povijesti. I to upravo zbog toga što su se Božja objava i istine vjere stoljećima nereflektirano uzimale poput neprobojnog i nepromjenljivog granitnog bloka koji se odnekud drugud zabio u vrijeme ljudskog kozmičkog trajanja. Ovaj drugi svezak Bajsićevih izabranih radova aktualan je pa i neophodan u prvom redu za studente teologije, a svakako će biti koristan svakome intelektualcu koji je naučio ili hoće naučiti sagledavati probleme u njihovoj povijesnoj perspektivi. To je nažalost rijetkost u našem vremenu koje, čini se, što više obiluje historijskim istraživanjima i raspravama, to više živi u zaboravu povijesti. Tu se naime lijepo može vidjeti istinitost stare (i na žalost prečesto nepoštovane) izreke "Historia magistra vitć -- Povijest je učiteljica života", i pokazuje se ono što je Bajsiću bilo najvažnije: ne prošlost nego budućnost koja se sada izgrađuje i za koju smo odgovorni. Ili, njegovim riječima: "Bilo bi jamačno loše kad bismo opozvali svoju vjernost prošlosti. Crkva je jedna i u povijesti. No ipak moramo u prvom redu biti solidarni s današnjim čovjekom. Za prošlost ne odgovaramo mi. Za budućnost ćemo odgovarati". U prvom dijelu riječ je o filozofskom osvjetljavanju nekih zajedničkih tema filozofije i teologije, kao npr. može li filozofija okupljati ljude i kako, problemi ideologije i ljudskih prava, religija kao filozofijski problem te shvaćanje duha i istine. U drugom dijelu dominira filozofsko-teološka kritika suvremenosti, tj. vremena od Drugog vatikanskog koncila pa do ranih devedesetih godina dvadesetog stoljeća. Koncil i godina 1989. jesu dva prijelomna graničnika, a događaji oko pada Berlinskog zida i nakon toga pokazuju kakvi se ponori kriju u čovjeku i kakvi izazovi proizlaze odatle kršćaninu i svakom drugom čovjeku "dobre volje". Vjernik će se tu takoreći u svakom retku spontano suočavati s pitanjem: jesam li ja i je li moja Crkva na visini povijesnog zadatka? U evanđelju je naime oproban i ponuđen jedan, možda čak jedini mogući, model izlaženja čovjeka iz paleolitskih oblika ponašanja ("osvajanje teritorija, lov i pljačka"): identifikacija ne s grupom i njezinim interesima nego s Ocem koji je na nebu i koji se u svojoj slobodi ne da uvjetovati zloćom zloga. Treći dio sadrži priloge iz povijesti filozofijskoga i teologijskoga mišljenja. Riječ je o autorima i autoritetima kao što su Augustin, Toma Akvinski, Bonaventura, Bošković, F. Grisogono i M. A. de Dominis. Dakako, posvuda je prisutna također problematika početaka novovjekovne znanosti i njezinog "oca" Galilea Galileja. Bajsićeva kritička sučeljavanja i dijalozi sa suvremenicima jesu predmet radova sabranih u četvrtom dijelu. Riječ je uglavnom o recenzijama djelâ koja se tiču problematike dijaloga kršćana i marksista. Poznato je da je Bajsić bio jedan od središnjih sudionika tog dialoga kod nas. Posebno valja istaknuti prikaz Kerševanovog teoretskog modela za proučavanje religije kao specifične prakse te prikaz Novakovićeve knjige o metafizici i analitičkoj filozofiji. Zadnji, peti dio donosi skicu za povijest antičke i novovjekovne filozofije. Bajsić je u šezdesetim godinama predavao povijest filozofije na Katoličkom bogoslovnom fakultetu. Na kraju je iz svojih bilješki, orijentiranih uglavnom na Ueberwegovom priručniku za povijest filozofije, sastavio te skice koje objavljujemo zato što smatramo da i danas studentima i drugima zainteresiranima mogu poslužiti kao koristan repetitorij pri studiju povijesti filozofije, odnosno mogu dati prvu orijentativnu informaciju.