U službi domovine
Vinko Nikolić

Studije, ogledi, portreti

S povijesno-političkim prijelomom, dramatskim slomom u svibnju 1945. započinje posebno poglavlje hrvatske književnosti. Ono izvan Domovine. Odijeljeno, a ujedinjeno poglavlje, jer, i kad je nastajalo odjelito, nadahnjivalo se domovinskim izvorima, na osjećajima i nade i čežnje. Živjelo je od ono malo zemlje, hrvatske grude što smo je sa sobom ponijeli u tuđinu, netko u džepu, a svi u srcu, svi u mislima. Zato se može reći da je u svibnju 1945. započelo pisanje posebnog poglavlja naše književnosti. Ta posebna, od stoljetnog domovinskog Debla odcijepljena grana na kojoj su i nadalje rađali i rasli novi plodovi kao nešto posve prirodno, plodovi zalijevani, često, našim suzama, a njegovani brižno našom posebnom ljubavlju. Ljubavlju u vjernosti. Rasla je i evala naša Grana sve u želji, sve u nadi, sve u čvrstoj volji i odluci da ćemo je jednom vratiti u Domovinu zelenu i punu plodova i da ćemo je na sretnom povratku prisloniti na mjesto onog nepreboljenog ožiljka, one trajne rane što je krvarila, da se ponovno priljubi i sraste uz domovinsko Deblo i da na njemu nastavi rasti i rađati.