Latinska poezija srednjega vijeka
Vinko Grubišić (prir.)

Kao što primjećuje na početku svojeg koncizna pregleda kršćanske latinske književnosti Jacques Fontaine, dva temeljna nesporazuma prate srednjovjekovnu latinsku poeziju već od Francuske revolucije, tj. s konca 18. stoljeća: s jedne strane književni povjesničari najvećma su prepuštali pjesnička djela srednjovjekovnih književnika teolozima, redovito s napomenama da je "mračni“ srednji vijek pokvario Vergilijev, Ciceronov ili Salustijev latinski te da se pisci tog vremena nikada nisu dovinuli do Ovidijeva, Katulova i Horacijeva izraza, niječući srednjovjekovnim književnim djelima na latinskom estetsku vrijednost. S druge strane teolozi su opet redovito zaobilazili „zalihosne obavijesti“, književne dosege pojedinih djela, kao nevažne u teološkim razmatranjima. A − kako se obično događa − ustrajno zanemarivanje preko nepoznavanja vodi veoma lagano prema omalovažavanju, a u ovom slučaju i odbacivanju čitava tisućljetnog zanimljiva i nadahnuta književnog stvaranja.
Pri rasudbama srednjovjekovne latinske književnosti zaboravljalo se da je podjednako Jeronimu kao i Ciceronu latinski bio materinski jezik, da se Aurelije Augustin u svojim Ispovijestima koristio stilskim sredstvima, izmjenama ritma i kadencama svoje rečenice poput Cicerona u najboljim govorima, ali da je u stilskim potražnjama ako ne i dostignućima pošao i dalje od Cicerona, da je Jeronim svojim Hagiografijama udarao temelje budućim narativnim oblicima koji su se razgranali u gotovo svim europskim književnostima, da su mnoga djela crkvenih otaca u stilskom, dakle književnom pogledu, istovremeno sabirište klasičnih dosega, a ujedno i značajni inovacijski koraci. I uz sve to: neka su od ponajboljih djela renesanse sasvim naravno izrasla iz srednjeg vijeka. Zar nije Danteova Božanstvena komedija svojevrsna velebna sublimacija srednjovjekovnih vizija? Pa i Oslobođeni Jeruzalem T. Tassa nije samo tematski nego i izražajno donekle vezan uz mnogo toga što se književno usvajalo i brižno uzgajalo tokom srednjega vijeka. A koliko je tek Shakespeare tema uzeo iz srednjovjekovnih tvorevina...