Iz prve ruke
Vinko Brešić

Nove autobiografije hrvatskih pisaca Knjiga: 1

Godine 1997. autor je na temelju vlastitih višegodišnjih istraživanja hrvatske autobiografije objavio zbornik od 157 autobiografija 100 hrvatskih pisaca novije hrvatske književnosti – od M. J. Šporera i Lj. Gaja do B. Marune i H. Hitreca. Ovime je književnopovijesno usustavljena jedna posebna književna praksa u kojoj se autobiografija shvaća u užem smislu, tj. kao žanr s kontinuitetom koji je podudaran s granicama novije, tj. postilirske književnosti. Javnost je autorovu knjigu dočekala kao „jedinstven znanstveni i izdavački pothvat“ (M. Jurišić) „monumentalan već svojim dimenzijama“ (B. Donat), „prvi pregled autobiografskih zapisa hrvatskih pisaca“ (H. Tomić-Sablić) te kao „zanimljiv i vrijedan odvojak hrvatske književne prakse“ (Ivan J. Bošković) koji „uspostavlja korpus tekstova hrvatskih autobiografija“ (A. Zlatar) a koji je „izazvao pravu malu buru u našim spisateljskim redovima“ (B. Džebić) te bila neko vrijeme prema popularnoj TV-emisiji „Pola ure kulture“ među deset najtraženijih naslova. U međuvremenu autobiografska je nacionalna literatura doživjela pravu eksploziju a s njome i pojačan interes domaće kritike i teorije te nakladništva. Zadnjih godina autobiografsko štivo u žiži je interesa najšire čitateljske publike, istraživača i potencijalnih autora. U specijaliziranim nakladničkim nizovima strani i domaći suvremenici uglavnom iz svijeta celebrity-ja pojavljuju se sa svojim potencijalno komercijalnim životnim pričama koje uvelike mijenjaju i sami pojam autobiografije. U takvoj situaciji – a nakon izvrsne recepcije autorove knjige Autobi- ografije hrvatskih pisaca kojoj je za potrebe svjetskog kongresa PEN-a u Dubrovniku ratne 1992. godine prethodila digest-irana engleska inačica Autobiographies by Croatian Writers – autor se odlučio na novi korak, tj. da pozove suvremene hrvatske pisce da za njegov projekt dopišu raniju ili napišu novu autobiografiju s jedinim ograničenjem – da ne prelazi 30 kartica teksta. Ohrabren prvom reakcijom, i to ugledne Vesne Krmpotić, a potom i Višnje Stahuljak, Julija Derossija, Giacoma Scottija, Anke Petričević, Nade Iveljić, Zlatka Crnkovića, Branislava Glumca, Arsena Dedića, Alojza Majetića, Ivana Goluba, Ljudevita Bauera, Pavla Pavličića, Božice Jelušić, Mire Gavrana, Julijane Matanović – sve do najmlađih Josipa Mlakića, Sibile Petlevske, Krune Lokotara, Lane Derkač, Darije Žilić i Ive Balenovića – autor je nakon tri godine odlučio pristigle priloge složiti u knjigu pod naslovom Iz prve ruke i podnaslovom Nove autobiografije hrvatskih pisaca. Riječ je o stotinjak priloga koji su kronološki složeni i komentirani te popraćeni imenskim kazalom. Ovime se još jednom na književnopovijesno relevantan način obogaćuje nacionalna autobiografska literatura, na jednome mjestu nudi atraktivno i važno štivo koje će sasvim sigurno nadživjeti svoje vrijeme i uvijek nalaziti put do publike. Budući da se radi o građi od gotovo tisuću i pol kartica teksta, nakladnik je odlučio sve autobiografije objaviti u tri knjige držeći se kronologije i proporcija planiranih knjiga. U prvu knjigu uvršteni su prilozi 31 autora – od I. T. Večenaja rođenoga 1920. do četvorice rođenih 1938. – B. Glumca, A. Dedića, A. Majetića i Z. Milčeca. U drugoj knjizi, koju nakladnik planira za sljedeću godinu, našle bi se autobiografije još 31 autora – od M. Marasa i P. Kanižaja do I. Lukšić i Ž. Ivankovića, a autobiografije ostalih – od N. Zidar- Bogadi i J. Matanović do najmlađih – bile bi u trećoj knjizi planiranoj za 2015. godinu.