Pričam ti, anđele moj
Vesna Sorić

Vesna Sorić (ili kako je prijatelji zovu: Vesna Proljeće) je dobro poznato lice svim posjetiteljima zagrebačkih alternativnih klubova, udruga, shopova i tuluma, baš kao i ekipi koja ide na razne prosvjede i demonstracije, nabrijane partije i festivale.
Energija i pozitiva koje ona oko sebe prosipa ne može se mjerit: u ni jednoj ljudima znanoj mjernoj jedinici, fizikalnoj ili kemijskoj. Tko je jednom vidio Vesnu kako pjeva, pleše ili naprosto „brije" poput neke Bakhantice, sigurno ju je zapamtio! No, ova zbirka poezije otkriva nam i njenu drugu stranu. Pjesme koje progovaraju o njenoj intimi, o njenim nadanjima, njenim strahovima i traumama otkrit će pažljivom čitatelju da se iza stava i tijela Amazonke kakvu je možda imao priliku sresri ipak nalazi jedna duboko osjećajna i pronicljiva žena. Jer koliko god Vesna u svakodnevnom ophođenju s ljudima naizgled
prštala optimizmom, stihovi nam otkrivaju da je prošla težak put, te da je život nije nimalo mazio: prijevare, izdaje, samoća, silovanje i nerazumijevanje su motivi koji se provlače kroz njen opus i svaki od njih ostavlja mali ožiljak koji autorica pokušava zakrpati osmijehom. Stih po stih, pjesmu po pjesmu, Vesna skida jedan veo sa sebe kao u nekom emotivnom striptizu te tako pruža uvid u svoju intimu bez ikakvog
ustručavanja i srama. Ponekad se moramo sjetiti da nisu hrabri samo oni koji masu šakama i urlaju, već da puno veća hrabrost leži u nenametljivoj i razoružavajućoj iskrenosti a upravo je to „oružje" pomoću kojeg se Vesna bori protiv svih nepravdi i zala na ovom svijetu.