Šaptalica
Uršula Tolj

Jesu li otvorena vrata WC-a izraz krajnje slobode i ljubavi ili dokaz da nam je baš svejedno? Ako žena dopusti muškarcu da je vidi nedepiliranu, neoprane kose ili s viklerima na glavi, je li ona potpuno sigurna u ljubav koja počiva ispod površine ili više ni u što nije sigurna, osim da ju je baš briga? Ako muškarac pred svojom (ne)zakonitom paradira u neopranom donjem rublju, neobrijan i neokupan, znači li to da se predao ili se napokon opustio?
Muškarci su nas, izgleda, tu nadigrali. Oni imaju ko fol teške tekstove i gomilu golih guza, a "Milane", "Zdenke" i "Rudolfe" ne bi ni čitali, pa zato oni i ne postoje. Doduše, nije da muškarci ne čitaju "Mile", "Tene" i slične žene ali ne zbog recepata, savjeta i uputa, nego zbog dobrog starog trača. On zanima sve. I muške i ženske i one koji još ne znaju što su. Sve njih zanima tko je s kim, kada i gdje, koja je trudna, tko se rastaje, tko umire, tko baca zaručničko prstenje...
Muškarci se, i to ih ne drži samo u pubertetu, vole hvaliti svojim seksualnim uspjesima i veličinom svoga ponosa. U društvu sebi istih, često vole istaknuti kakvog rasnog ljepotana imaju i kakvog su slasnog komada jučer okrenuli. A otkada su žene progovorile o tome što ih muči (pišući pisma raznim savjetnicama za ženska pitanja u raznim ženskim časopisima), muškarci se hvale i kako mogu "ono" cijelu cjelcatu noć.
Da moj dragi voli i želi da mu stišćem prištiće imali bismo savršen brak. Da moj dragi vježba i voli zdravu hranu imala bih savršenog muža. No, on na te stvari gleda drukčije. On je gazda, a kakav je gazda bez "stomaka"? Kaže. On više neće jesti sojine polpete, nije s kruške pao, bljak. Jeo ih je samo dok smo hodali. A glede prištiča jednostavno nam nije suđeno!