Nulti broj
Umberto Eco

Novinarska redakcija kao jazbina iz koje se lansiraju spinovi. Novine pokrenute ne radi informiranja nego radi manipuliranja i diskreditiranja i, najvažnije, zato da bi vlasnik imao idealno oružje za ucjenjivanje moćnijih od sebe i ulaznicu za povlašteni krug gdje se izvrsno zarađuje.

Novinar koji hoda zakutcima Milana rekonstruira okolnosti Mussolinijeve smrti i paranoično ih povezuje s najmračnijim urotama i pokoljima koji su obilježili talijanske „olovne godine“ terorizma. Ljubavna priča dvoje gubitnika – prezrela i nerealizirana pisca i novinarke koja mora konfabulirati o „nježnim prijateljstvima“ slavnih, a plače na Beethovenovu Sedmu.
Nulti broj novi je roman Umberta Eca, pisca čija se djela kontinuirano prevode na više od četrdeset jezika. Roman je to koji je odmah nakon svog izlaska zaposjeo vrhove top-liste najprodavanijih knjiga u Italiji, triler o novinarstvu i svijetu u kojem živimo, realističan i kad se doima satiričnim, kroničarski zastrašujući. Majstor tekstualne kuhinje baveći se nekim od svojih omiljenih tema – teorijama zavjere, manipuliranjem i mračnom stranom medija – ovim je romanom napisao sjajnu analizu našeg doba.

Umberto Eco rođen je godine 1932. u Alessandriji. Filozof, stručnjak za srednji vijek, semiolog, stručnjak za masovne medije, debitirao je u pripovjedačkoj prozi godine 1980. romanom Ime ruže (Nagrada Strega 1981.), nakon kojega je uslijedilo Foucaultovo njihalo (1988.), Otok prethodnog dana (1994.), Baudolino (2000.) i Tajanstveni plamen kraljice Loane (2004.). Među njegovim brojnim esejističkim djelima (akademskim i neakademskim) ističu se: Sveopći traktat semiotike (1975.), Granice tumačenja (1990.), Kant i kljunaš (1997.), Od stabla do labirinta (2007.) i, zajedno s Jean-Claudom Carriereom, Nemojte se nadati da ćete se osloboditi knjiga (2009.). Godine 2004. uredio je ilustrirani svezak Povijest ljepote, nakon kojega je 2007. uslijedila Povijest ružnoće i 2009. Vrtoglavica popisa. .
.