Minimum in maximis
Tomislav Žigmanov

Zapisi s ruba o nerubnome

Tavankut, Subotica, Bačka, Vojvodina, Srbija, Nedostaje još samo Hrvatska da bude zaključena Žigmanovljeva slika
prostora i društva koji stalno kasne, u kojima nema zahtjevnih stvaralačkih prodora, gdje uvijek manjka dovršetaka
i gdje samo uporni i hrabri postaju veliki. Ljudska su postignuća uvijek vrijedna, pa tako Žigmanov nalazi antonim razaranju, a to je grad kao suma čovjekovih napora. Paradigmatski je za nj roman Ante Vukova Kuća porculanske lutke u kojem junak Georg Illgen otkupljuje od osiromašenih sugrađana stare porculanske servise i u tajnoj sobi gradi od njih vlastiti porculanski svijet. Filozofska i politička razmišljanja Tomislava Žigmanova baš su poput tog krhkog prostora: iz svoje porculanske kuće piše o svijetu diskontinuiteta, za koga je samo novo istinito i u kojemu vrijedi jedino pragmatično, kalkulantsko i racionalno. Malo tko još promišlja smisao kad je čak i Bog postao zemaljski i materijalan, a čovjek se sveo na nespretno i ugroženo biće. (Iz Pogovora Borisa Becka)