Motriti lice očevo
Tomislav J. Šagi-Bunić

U godini smo Velikog jubileja. Crkva na svim razinama pokušava iskoristiti ovu godinu kao pogodni čas istinske obnove prikupljanja u svijest svoje dvomile-nijske baštine, ali i prenošenja te baštine preko praga koji uvodi u treći milenij. Kamen međaš te njezine povijesne baštine jest Bogočovjek Isus Krist, zaglavni kamen Crkve i, premda često za mnoge »znak osporavan«, neuklonjivi svjedok svečovječanskepovijesti. Godina Velikog jubileja zato je prije svega izazov i poziv kršćanima da preispituju svoj identitet vjerodostojnog svjedočenja Boga koji je čovjekom postao.
Tri su godine, prije ovejubilejske, bile posvećene produbljivanju otajstva Božjega jedinstva i zajedništva, otajstva vjere u jednoga Boga u zajedništvu triju božanskih osoba: Oca, Sina i Duha Svetoga. Dok ove godine vjerničkim očima poniremo u otajstvo Utjelovljenja, slavimo bitno otajstvo svih triju božanskih osoba, jer su u otajstvu Utjelovljenja sudjelovale sve tri. Pa ipak, u pripremnim trima godinama produbljivali smo svake godine otajstvo pojedine božanske osobe u djelu spasenja. Godina 1997. bila je posvećena Bogu Sinu, godina 1998. Bogu Duhu Svetom, a godina 1999. Bogu Ocu. Vjerujem da su nam te godine pomogle u intelektualnom i duhovnom pogledu otkriti bogatstvo troj-stvenoga božanskog života kao vrela našeg vjerničkog, kulturnog i civilizacijskog rasta.