Izabrane pjesme
Tin Ujević

Ujević je u pjesmama ostvario snažne akcente osobne tragike (Svakidašnja jadikovka), izrazio duboke tajne spiritualne, netjelesne ljubavi (u “Kolajni”), ispjevao himničke psalmodije radu i ljudskom bratstvu (Pobratimstvo lica u svemiru; Čin sputanih ruku), skladao složene filozofske refleksivne orkestracije (Riđokosi Mesije), razvijao simbolične vizije svemirskih zvjezdanih prostranstava i čežnje za visinama (Visoki jablani), zanosio se raskošnom ditirambičnošću (Svetkovina ruža) i predavao zreloj, mudroj staračkoj skrušenosti i sladogorkom pomirenju sa životom takvim kakav jest (Molitva za koru kruha i zdjelu leće; Ganutljive opaske; Hymnodia to mou somati). Pišući poeziju sad u rigorozno zatvorenoj formi, sad u nesputanoj otvorenosti slobodnog stiha, prožetu uvijek blistavim sjajem svježe imaginacije modernog intelektualca i erudita, Ujević je, kao nedostižni čarobnjak riječi, ostao dosljedno izvan svih književnih škola i struja, blizak svima a istodobno različit od svih, pa i kad je iskustvom nadrealističkih nastojanja prodirao u zaumlje, ili kad je propuštao u svoj stih zrnca ekspresionizma i dadaizma koje teže razaranju oblika. I kuštrava asocijativnost u nevezanom stihu i u pjesničkoj prozi, i retoričko-patetički nacionalni i društveni aktivizam u raspjevanom himničkom tonu: sve to tvori Ujevićev "pjesnički pluralizam".

Kada su velikoga Tina urednici nekog tjednika zamolili da izabere svoju najbolju pjesmu, Tin se nakon teških muka, s nekim stezanjem savjesti, odlučio za Svakidašnju jadikovku, i to zato jer je najskromnija, najednostavnija, najnarodnija (u smislu »najpučkija« i u suglasnom smislu) i, možda, i najpopularnija.

U toj jednostavnosti i popularnosti krije se najveći paradoks Ujevićeve veličine, jer Ujevićevo je pjesništvo － sinteza klasičnog i novog － misaono, biblijski alegorično, eruditsko, enciklopedijski široko i složeno. No, poznavajući tragično osjećanje života, Ujević je svima razumljivim jezikom znao izraziti pojedinačnu muku i bijedu kao univerzalni problem. Stoga nije čudo što su generacije književnika, umjetnika i studenata pohađale njegovu alternativnu školu književnosti i života po zagrebačkim kavanama i krčmama.

U ovoj knjižici tiskano je sedamdesetak Ujevićevih antologijskih ostvarenja, pretežito iz zbirke Kolajna.