Tonio Kröger
Thomas Mann

... Tonio je volio svoju crnomanjastu i vatrenu majku koja je predivno svirala na klaviru i mandolini, i bilo mu je drago što se ona ne Žalosti zbog njegova dvojbena položaja medu ljudima. Ipak, slutio je da je očev gnjev mnogo časniji i poštovanja vredniji, i zapravo se potpuno slagao s njim iako ga je on grdio, a majčinu je vedru ravnodušnost smatrao pomalo zazornom. Pokatkad je ovako razmišljao: "Dovoljno je što sam ovakav kakav jesam, što se ne želim niti mogu popraviti, što sam nemaran, tvrdoglav i vječito zaokupljen stvarima za koje drugi uopće ne mare. U najmanju je ruku primjereno da me zbog toga 0Z biljno kore i kažnjavaju, a ne da preko toga prelaze poljupcima i glazbom. Nismo mi ipak Cigani u zelenim kolima nego pristojni ljudi, Krogerovi, obitelj konzula Krogera..." Nerijetko je i ovako razmišljao: "Zašto sam ja toliko različit od ostalih i u sporu sa svima, u zavadi s profesorima a tud ostalim dečkima? Pogledaj samo one dobre dake, pa i one solidno osrednje. Njima profesori nisu smiješni, oni ne pišu stihove i misle samo ono što se obično misli i što se slobodno može naglas izgovoriti. Kako se zacijelo osjećaju uredni i u skladu sa svim i svakim! Bit će da je to dobro... A smje sa mnom, i kako će se sve to završiti?"