Nauk od žena
Tahir Mujičić

Ili tropižđe donje

Renata Punčec blagajnica je na željezničkoj stanici, Mina Šafranek Tojaga pomoćna saldakontistica, Valentina ValiDeronja referentica općih poslova u prijevremenoj mirovini, Ines Hudoba-Guvo asistentica na fakultetu i
prevoditeljica, a Mariola Mutevelija Ćaće konceptualnoinstalacijskovideo umjetnica, no naizgledna raznolikost
njihovih profesionahiih odabira, pa i pretpostavljiva intelektualnoumjetnička predestiniranost za emancipatorske
projekte kakva krasi dvije posljednje spomenute, skriva ovdje srodni srednjoslojnosrednjoklasni humus na kojem se plode i razvijaju jezični hibridi i metastaze koji su glavni Mujičićev humorni movens. Množe se tu neslućeni spojevi dijalekta i frazeoloških krhotina koje u polusvjesni rječnik, gramatiku i »diskurs« likova dospijevaju iz raštrkanih i dehijerarhiziranih svjetova obiteljskih navada, poslovnih nesuglasica i prisila, poluprožvakane ili ne sasvim probavljene lektire te dnevno konzumiranih medija, a da ipak svaka od govornica od svega uspijeva nekako smiješati svoj idiolekt, pa s njime i, barem kada je u pitanju Nauk od žena, ono što je dramaturški presudno određuje, tvoreći od nje prepoznatljivo pojedinačni izdanak kulturnopovijesnog raslinja, jedinstveni diskurzivni konglomerat ljepljivih jezičnih »znakova vremena«.