Nebo u kaljuži
Sven Popović

Elias i njegovi prijatelji opsjednuti su glazbom i pop-kulturom općenito. Dane provode jedni kod drugih u stanovima gdje preslušavaju „vinilke“ i raspravljaju o rock&rollu, književnosti i djevojkama. Činjenica da preslušavaju vinil umjesto cd-a ukazuje na odmak od trenutačne situacije u svijetu muzike i od svijeta općenito. Oni nisu nostalgični za vremenima koja nisu doživjeli, štoviše, duboko preziru priče o zlatnim osamdesetima, no nisu ni posve kod kuće u 21. stoljeću. Nalaze se u nekoj vrsti limba, analogni momci u digitalnom svijetu, generacija u tranziciji. Dovoljno su pametni da ne sudjeluju, no previše rezignirani i prelijeni da bi nešto napravili.

Nebo u kaljuži priče su o mladim ljudima koji ne znaju što žele, no znaju što ne žele. One se bave ljubavlju, odrastanjem i suočavanjem s prvim većim odgovornostima. Dvadesetak priča čiji soundtrack čini glazba od Iggyja Popa, Clasha i Ramonesa, do Modest Mousea, Libertinesa i Strokesa. Dvadesetak priča koje neće promijeniti ničiji život osim života glavnoga lika.

Sven Popović rođen je 19. rujna 1989. u Zagrebu. Godine 2009. upisuje komparativnu književnost i engleski jezik i književnost na zagrebačkom Filozofskom fakultetu. Iste je godine objavio prijevod eseja Henryja Davida Thoreaua Walking. Pisao je za časopis Aktual, a trenutno piše glazbene kritike za HiFi Media i glazbeni portal Kultivator te književne kritike za Moderna vremena. Godine 2010. objavljuje esej Bratstvo, jedinstvo i rock&roll u austrijskom ljevičarskom časopisu Wespennest. Kratka priča Robbie nije zaljubljen, Joeyu je sve pet, a ja blefiram već dvadeset godina u sklopu Aquariusovih Record Stories objavljena je 2011, kratka priča Razglednice s kolodvora uvrštena mu je u antologiju mladih hrvatskih prozaika Bez vrata, bez kucanja. Nešto je objavio i u Quorumu. Izbacili su mu jedan tekst u Zarezu. Živi i ne radi u Zagrebu.