Sinjska alka
Stjepan Bekavac

Sinjska alka
1715. – 2015.

Osnovne pojmove o Sinjskoj alki, mnogi su stekli čitajući Šimunovićeva „Alkara“, pripovijetku koja (kao i ostale Šimunovićeve pripovijetke) tematizira morlački svijet i prostor Cetinske krajine ili Dalmatinske zagore, oslanjajući se na narodnu predaju i folklornu građu. U 106 godina postojanja, „Alkar“ je doživio preko 200 izdanja. Jedrim jezikom i načinom pripovijedanja svojega zavičaja, živo, i slikovito, predočio je čitateljima Sinjsku alku, onako kao ju i danas doživljavaju oni koji je gledaju u Sinju i koji je prate pred malim ekranima: „U sjaju kolovoškog sunca, po užarenim putovima, šarenile se kroz prašinu najrazličnije nošnje, ali je triju boja bilo najviše: crvene, bijele i modre. Reklo bi se da su to dugačke lijehe procvale čudnim cvijećem. To se narod kupi da vidi sjajnu alkarsku trku. Asve se to slijegalo s obiju strana široka puta, na južnoj strani varoša Sinja gdje se trkala alka.”

O svojem pisanju Šimunović kaže: „Ja sam pokušao da pišem naivno kao da ne mislim i ne razumijem ni života ni ljudi, a ipak čitatelja prisilim i da misli i da proučava i da razumije.” Misliti, proučavati i razumjeti povijest Sinjske alke Pandorina je kutija pred svakim istraživačem dok vadi pojedine dijelove iz njezina povijesnoga izloga jer skriva prstenasto gibanje prošlosti, a otkriva samo duh vremena. To prstenasto gibanje jest prirodni društveni razvitak i rast, krug prošlosti koji se nikada ne zatvara, nego se svaki nedovršeni krug nadvija nad prethodnim. Kulturni duh jednoga naroda, temeljni je oblik njegove povijesti. Svako vrijeme nosi svoj pečat, ima svoja obilježja, svoj sustav vrijednosti (po njemu i vrijednosne prosudbe) i svoj duh. Prošlost nam o duhu govori u sjećanjima koja oblikuju naš osobni i zajednički identitet. Ona ima i svoje „znakove”, a umijeće njihova čitanja i raspoznavanja svakoj zajednici i svakomu pojedincu neprocjenjiv je doprinos u donošenju zrelih odluka. Isadašnjost, isto tako, nosi svoj pečat, ima svoj duh i svoje „znakove vremena” koji su, znamo li ih prepoznati i na njihove izazove odgovoriti, iznimna povlastica našega života. Ova knjiga želi svjedočiti o vremenu prošlomu i sadašnjemu, grabiti iz povijesnoga izloga sve što se otkriva danas i ovdje. U tim će svjedočenjima svoje mjesto naći fikcija i činjenica: događaji, pojave i osobe u svjetlu otkrivanja i razumijevanja najdubljih ljudskih korijena i ljudske sudbine. Pojedini će slikovni i tekstni isječci u nama izazvati poneka sporenja i emocionalne pritiske, no to će biti samo dokaz koliko je istinska i duboka „povijesna drama” koja se oko nas i u nama zbivala, i još se zbiva. Ami sami, makar nesvjesno, bijasmo i jesmo djelatni sudionici. U godini smo obilježavanja tristote obljetnice junačke obrane grada Sinja od osmanlijske navale. Živimo u vremenu kad je Sinjska alka, hrvatska viteška igra – čuvana i njegovana tri stoljeća – uvrštena na UNESCO-ovu Reprezentativnu listu nematerijalne kulturne baštine svijeta. Ona je stalno nadahnuće današnjim naraštajima, i zalog budućima. Stoga se ova knjiga ne odnosi toliko na ljude, koliko na živi duh Igre, baštinu žive vjere i kulture, sačuvane od „nezaboravnog ljeta Gospodnjeg 1715.“ Za razliku od Šimunovićeve, ova Alka pripada našemu stvarnom svijetu, stvarnomu svijetu s ove strane duge, u svijetu današnjega – modernoga Salka Crnošije.