Njemačka kancelarka Angela Merkel danas je nedvojbeno najmoćnija ličnost Europe. Njezine odluke bitno utječu ne samo na život svakog Nijemca i Njemice, nego i na život svakog stanovnika Europske Unije, ali i zemalja koje nisu članice zajednice europskih država. O njoj se mnogo piše, ali se zapravo o Angeli Merkel malo zna.
Stefan Kornelius, novinar njemačkog dnevnog lista Süddeutsche Zeitung, pratio je njezinu karijeru otkad se prije 24 godine kao mlada djevojka pojavila na političkoj sceni Njemačke. Na temelju tih spoznaja, ali i uz pomoć kancelarke same, napisao je ovu njezinu zanimljivu biografiju, u kojoj je ona iznimno precizno portretirana iz vrlo različitih kutova.
Osim što je opisao njezinu mladost u obitelji protestantskog pastora u komunističkoj Istočnoj Njemačkoj, pa njezino stasanje u istočnonjemačkoj akademskoj zajednici, objasnio je njezine osobine koje su ju nakon njemačkog ujedinjenja dovele najprije na čelo najveće njemačke političke stranke, a potom i na čelo najveće europske ekonomske sile.
Autor se potanko bavio i njezinom posebnom sklonošću prema Sjedinjenim Američkim Državama, opisao složene odnose koje je razvila s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom, a jedan je od najzanimljivijih dijelova onaj u kojem objašnjava kako je Angela Merkel promijenila odnos Nijemaca prema vlastitoj prošlosti, posebno kad je riječ o holokaustu. Naravno, tu je i prikaz poteza što ih je Angela Merkel povukla da ojača njemački položaj prve zemlje Europske Unije.
Stefan Kornelius bavi se i ideologijom Angele Merkel, pa o tome kaže: "35 godina živjela u sustavu neslobode i na vlastitoj koži osjetila što znači steći slobodu daje joj prednost u vjerodostojnosti. Začuđuje samo što je potrajalo gotovo deset godina dok političarka Angela Merkel kategoriju slobode nije ofenzivno uvela u svoj repertoar. Isprva malo prestrašena, učinila je to na povijesnom saboru CDU-a 2000. u Essenu, gdje je izabrana za predsjednicu stranke i vjerojatno je smatrala da je došlo vrijeme da postane malo principijelnija. Svom silinom tri godine poslije pojavila se sloboda u možda najprogramatskijem govoru što ga je Angela Merkel ikad održala, kad je 1. listopada 2003. konzervativni tabor pozvala takoreći na oružje. Ono što je u toj fazi zvučalo kao klasik iz nazorskog dekaloga CDU-a, poslije se neprestance ponavljalo.
"Jer bez slobode sve je ništa!", doviknula je toga dana predsjednica CDU-a empatično svojem auditoriju u Njemačkom povijesnom muzeju. "Sloboda znači radost djelovanja, razvoj pojedinca, radost u različitosti, odbijanje izjednačavanja, vlastitu odgovornost." Tako je, dakle, propovijedala političarka zaokupljena unutarnjim pitanjima Angela Merkel, u nakani da svojoj stranci ponovo skroji moderan vrijednosni korzet. Demokracija i socijalna tržišna privreda djeca su slobode, rekla je Angela Merkel. "Kako bi pravednost i solidarnost ponovo mogle zaživjeti, sloboda se u našoj vrijednosnoj hijerarhiji ponovo mora uzdići s dna na vrh."
