Tito na Golom otoku
Stanislav Janović

Uspomene na robiju i emigraciju i razmatranja o Hrvatskoj i Zapadu

Stanislav Janović (r. u Bogdašiću, općina Tivat, Crna Gora, 1931.), liječnik, politički emigrant, na početku devedesetih organizator prohrvatskih manifestacija u Njemačkoj i zastupnik u Hrvatskom saboru, kao zagrebački student medicine sudjelovao je pedesetih godina u osnivanju i radu ilegalnog studentskog kružoka "Hrvatski pokret otpora". Zajedno s kolegama Jakšom Kušanom, Ivom Kujundžićem, Zorkom Bolfek, Branimirom Donatom (građanskog imena Tvrtko Zane) i još nekima povjerovao je da je politički otpor represivnom jugoslavenskom režimu moguć. Naivne zagrebačke studente ohrabrila su revolucionarna zbivanja u Poljskoj i Mađarskoj. Prošli su onako kako su u to vrijeme prolazili svi buntovnici u zemljama Istočnog Zimskog Carstva: otkriveni su, pohapšeni i poslani na robiju (Kušan je uspio pobjeći). Janović je dobio četiri godine. Odslužio ih je od 1957. do 1961. u Staroj Gradiški i na Golom otoku, zloglasnim tamnicama za političke kažnjenike. Osobito okrutan bio je logorski sustav Goli otok, ne samo zbog fizičkog mučenja, nego, još više, zbog izopačenog programa "preodgoja" nesretnih utamničenika, što su ga pod kontrolom uprave logora provodili sami logoraši. Mučenje duša ljudi bilo je tako strašno da je jedan od zatvorenika, koji je bio zatočenik i ustaškog logora Jasenovac, poznati liječnik dr. Nikola Nikolić, rekao: "Jasenovac je bio podnošljiviji od Gologa." Da se ne zna kad je Orwell napiso "1984.", moglo bi se pomisliti da ga je inspirirao Titov Goli otok! O toj biografskoj činjenici, koja mu je odredila cijeli život, Janović piše u ovoj svojoj memoarskoj knjizi, Tito na Golom otoku. Ona jest središnja, ali ne i jedina tema...