Hvar
Slobodan Prosperov Novak

Fotografije: Stephan Lupino

Ime otoka Hvara, ili bolje rečeno sva imena koja je u povijesti nosio svojevrsni su arheološki ostatak njegove burne prošlosti. Ovaj hrvatski otok kojim su kroz povijest vladali ili ga pokušali osvojiti Grci, Iliri, Rimljani, Neretljani, Talijani, Turci, Francuzi, Rusi, Englezi, Mađari, Austrijanci i Nijemci svoju je povijest sačuvao i u vlastitom imenu. Ima filologa koji najstarije zapisano ime otoka i to njegov grčki oblik Pháros ne tumače kao nešto što su sa sobom donijeli doseljeni Grci. Oni tvrde da je otok i prije i poslije grčke kolonizacije imao isto ime i da su njegovi stanovnici i prije 385. godine stare ere nazivali sebe Paranima. Ova na svoj način patriotska teza koju je inače teško dokazati, vremenom je odbačena, premda bi, ako bi se prihvatila, govorila o tomu da su Grci koji su na Hvar došli iz grada istoga imena doživjeli na otoku dvostruku sreću. Prema ovoj smjeloj tezi grčki kolonisti su u hvarskoj sredini našli izvrsnu zamjenu svomu zavičaju jer novom domu nisu morali nadjenuti ime svoga nekadašnjega grada jer je ovaj već od prije to isto ili slično ime imao. Ova etimološka vratolomija ako i nije točna dobro je izmišljena! Inače na osnovu mnogih antičkih izvora može se uzeti za posve sigurno da je današnje ime otoka Hvara, njegov grčki oblik Pharos, bilo nadjenuto i cijelom otoku ali i polisu koji je bio izgrađen na mjestu današnjeg Starog grada i to već u IV. stoljeću prije Krista.