Iščekivanje Boga
Simone Weil

"Ljubav koja se osjeća pred nebeskim svodom, ravnicom, morem, planinama, pred tišinom prirode koju ćutimo preko tisuću njezinih laganih šumova, u fijuku vjetrova, u sunčanoj toplini, ta ljubav koju barem nejasno u jednom trenu predosjeća svako ljudsko biće, nepotpuna je, bolna, zato što se obraća stvarima koje su nesposobne da odgovore,materiji. Ljudi žele tu istu ljubav prenijeti na neko biće, koje bi im bilo slično, koje bi bilo u stanju da odgovori na ljubav, da kaže da, da se preda.(...) Želja da u nekom ljudskom biću ljubimo ljepotu svijeta u biti je želja za Utjelovljenjem."

(Tekst s korica knjige)
 

Francuska filozofkinja židovskog porijekla, jedna od najvećih mističarki 20. st., vodila je prepisku sa svećenikom J. M. Perrinom 1942. godine, da bi on tu prepisku, zajedno s odabirom njenih najljepših tekstova objavio 1949. pod naslovom "Iščekivanje Boga". Zahvaćena religijskim prosvjetljenjem ("Krist je sišao i obuzeo me"), Simone preispituje oblike implicitne ljubavi prema Bogu - ljubav prema bližnjemu, prema vršenju religijskih dužnosti, prema redu u svijetu, prijateljstvo. S. Weil na suptilan i spiritualan način preispituje čovjekov odnos spram Boga, kao i temelje katoličke vjere te ocu Perrinu objašnjava zašto, usprkos svoje fascinacije Kristom, ne želi primiti sakramente kršćanske inicijacije. Hipersenzibilna, obuzeta nesrećom svijeta, okusivši težak život radničke klase, prerano umire ostavivši za sobom neveliko djelo iznimne duhovnosti. (KGZ - katalog)